Znam
morsko izvorište magli
što titra među zidinama mu
preobražavajući pokoricu vremenu,
pokrivajući mahovinom alge.
Riječi što otimlju se
među stablima
još uvijek žive,
ugniježđene,
u uzdisaju ružičastog sumračja,
i krvi zelenoj što prelivlje se
u žilama korijenja
uronjenog u snijeg.
Svako je tu izgnanje
obilježeno
u nepripremljenim staništima.
Pjesma tu samo ispunjava
konvoje, ne zaustavljavajući se,
i jedva da je i primjetna
od rijeke.
Preveo Radomir D. Mitrić
