Vas TROJICU za svetu Trojicu
kao malo – na dlanu vodicu
kao oka zjenicu
čuvam.
U ime oca i sina i svetoga duha
U ime kćeri dopisane, nepismene
u pola ženske glave ove vam jadnice, za temelj žrtve paljenice
krsti se
jedna žena, razdijeljena
na vas trojicu ravnopravnih snaga –
Junaci!
neka su vam vazda podignuti barjaci
na tri stuba za kuću davno razoranu
kao brazdu po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira –
Nikad vam ništa ne valja.
Da ima žene i kuće bi bilo!
E vuci gorski, šakali moji
da kuća što valja i vuci bi je imali!
Čuvam vas kao knedle u grlu, globus hysterikus
suvi kašalj za bronhije zalijepljen, za ove grudi kokošije
kao tihu smrt, unutrašnje krvarenje.
Trozupca ugriz srcoliki
moja tri gospodara.
Tri kolca zabodena!
Svaki svoju zastavu raširio.
Svaki svoju teritoriju zapišao.
Na ovu ničiju zemlju. Na ovu tuđu večeru. Na ovu guju nevjeru.
Vas tri kraljevska sina
i najmlađi kraljević, majčin sin, po ugledu na đeda i oca
Tri metka - tri hica
Prvo pa muško!
Da se zna ko kosi a ko vodu nosi.
E božija ti vjera
On me je najjače za srce ujeo, za pupak, za dojku s kojom se igrao
treći hitac nije promašio.
Moja tri za sreću
za Njegoša,
Andrića i Lalića
Snahu Anđeliju i njenu so na rane posijanu i korbač svijen oko struka
Nedu trudnu, zaklanu
Aniku ,,Osevapio bi se ko bi me ubio“
- U svakoj ženi čuči đavo
treba ga ubiti batinama ili rađanjem pa ako i to ne pomogne treba ubiti i ženu –
Vas tri zaštitnika, osvetnika, ratnika
jebali ste mi majku!
i za majku i sestru i one od tetaka i strina, zaove i zaovice, jetrve i jetrvice
Ovo pola ženske glave za sve nas kao jednu cijelu:
onu žensku tamo joj – ne osvitala!
Jedna glava devet jezika – s’ kamenom ih svezala!
Vas tri kao tri cvijeta nikla iz pepela
čuvam ja, u temelj uzidana
Gojkovica.
Tri kamena: oca
na jeziku, muža
na srcu
i na pupku sina.
Tri za tri stuba žene na kojoj počiva kuća –
Neka vam je vječna!
MAZGA
Možda jednom
kad budeš strugala zakorjela stopala od potucanja
i kad ti koža bude od spečenice zemlje tvrđa
Možda ćeš priznati da si me voljela
mazgo jedna divlja
s mesinga rđa
prije bi otpala
Jednom
kad budeš ispirala rožnjače na bistrom izvoru
Možda se prisjetiš kako sam te srkao
kao supu u tanjiru
natopljenu sredinom hljeba
lizao ti suzu svaku pio
meku kao svilu
Uvijao te u zavežljaj
prstima mapu po leđima
crtao ti puta do kućice na ostrvu blaga
Ti Arijadna i moja ruka blaga
i malo baštice za okopa
crvena konca za srećan kraj
do granice
s ostatkom svijeta ukopa
ma i velika potopa
samo da smo skupa
Moja mazgo tvrdoglava
stranputice
sam prao ti iz krvi
ko posljednji a ko prvi
ispirao grumenje iz žive vode
na sam pomen slobode
i tvoga ritanja u trbuh padao pa ustajao
nadao
se
za stol, sol i kruh
za doček
ne osvitao
Kako sam te u krilu njihao
kopčao i hranio
Svako si mi korito prevrnula
u potrazi za dnom
i dokazom
čije je starije i čije prvo
ab ovo
Možda će ti se
kad zazvečiš kao tikva šuplja
učiniti da opet čuješ moje riječi
kom pametnija a kome gluplja
retorička pitanja i drobljenja
bila su ti važnija
mazgo moja nedokazana
- Čuješ li ih?
Kako ih opet krckaš drobilicom da čorbu zapržiš
dodaš i ono crno ispod nokata
i pepela
i još po koju dlaku iz jajeta
-Jesi li makar sad srećna?
Možda jednom
kad te izdaju hirovi
izbace na obalu virovi
budeš zastala
mazgo moja besamarna
kopita povila i rane zavidala
pa se prisjetila
kako si me jednom voljela
priznala
Ako ti je prsta obraza
preostalo
Moja mazgo
LUTKA OD KRPE
Dan u kojem Crnjanski preko Nađe ulazi u moj život
kao dijete naopako rođeno
forcepsom
odrezao je moje posljednje napore da se uklopim u propisom
utvrđene standard
(Nađa je ruska plemkinja na imaginarnom tronu)
Ona živi od šivenja krpenih lutki
u Londonu
u vrijeme koje bezglavo žuri
hukti
Ona
milina
divljina jedna koja prodire u civilizaciju
neobuzdanost koja ne poznaje matricu
krpi njene zagađene genocidne otvore
gordo ćuti i trpi
Dan u kojem se rađam kroz Nađu
dan je u kojem puštam štakore
niz kanalizaciju
spaljujem papirnate brodiće
pljujem na Evropu
- a zapravo je dan mog biološkog rođenja obilježen pucnjavom i sadnjom jednog vitog bora
rukom mog pijanog oca
osvetnika tom životu skotu
(Govorili su mi mnogo kasnije da se nijednoj Crnogorki nije kao meni obradovalo)
I da sam dobila kraljevsko ime
da ne mine
sjećanje na dozu odgovornosti
Uvijek mora neko da prkosi
ali bilo je to mnogo prije mogućnosti izbora
progona i prorokovanja
Nikad u svom selu nemoj da budeš ovca
paljenica žrtva
Dan u kojem farbam kosu i sašivam proreze na dupljama
dan je u kojem lutka krpena
postajem
pravim se mrtva
Neko nas iznad uvijek posmatra
dajem
djevojčicama da je oblače
dobacujem je dječacima da se poigraju
Neki nas događaji zarežu za čitav život
Dan u kojem počinjem da vezem plaštenicu za ćivot
dan je đavolom dan
za vještice na metli
došljake koji su posjekli
bor sa ćoška naše ulice
(smetao je prilazu novoiznikle petospratnice)
Nikad više nisam pokazala svoje pravo lice
Nikad više nisam pustila prirodnu boju kose
niti korak kroz onaj posječen ćošak
pojela sam sav mrak
kad zaustila sam riječ o poštenju
Neki nas događaji pokose
u jednom trenu
a za život cijeli
Odabrani izbor iz zbirke Globus Hystericus, Balkanski književni glasnik, 2021.
– izbor iz zbirke odabranih pjesama, BKG, Globus Hystericus
hukti
Ona
milina
divljina jedna koja prodire u civilizaciju
neobuzdanost koja ne poznaje matricu
krpi njene zagađene genocidne otvore
gordo ćuti i trpi
Dan u kojem se rađam kroz Nađu
dan je u kojem puštam štakore
niz kanalizaciju
spaljujem papirnate brodiće
pljujem na Evropu
- a zapravo je dan mog biološkog rođenja obilježen pucnjavom i sadnjom jednog vitog bora
rukom mog pijanog oca
osvetnika tom životu skotu
(Govorili su mi mnogo kasnije da se nijednoj Crnogorki nije kao meni obradovalo)
I da sam dobila kraljevsko ime
da ne mine
sjećanje na dozu odgovornosti
Uvijek mora neko da prkosi
ali bilo je to mnogo prije mogućnosti izbora
progona i prorokovanja
Nikad u svom selu nemoj da budeš ovca
paljenica žrtva
Dan u kojem farbam kosu i sašivam proreze na dupljama
dan je u kojem lutka krpena
postajem
pravim se mrtva
Neko nas iznad uvijek posmatra
dajem
djevojčicama da je oblače
dobacujem je dječacima da se poigraju
Neki nas događaji zarežu za čitav život
Dan u kojem počinjem da vezem plaštenicu za ćivot
dan je đavolom dan
za vještice na metli
došljake koji su posjekli
bor sa ćoška naše ulice
(smetao je prilazu novoiznikle petospratnice)
Nikad više nisam pokazala svoje pravo lice
Nikad više nisam pustila prirodnu boju kose
niti korak kroz onaj posječen ćošak
pojela sam sav mrak
kad zaustila sam riječ o poštenju
Neki nas događaji pokose
u jednom trenu
a za život cijeli
Odabrani izbor iz zbirke Globus Hystericus, Balkanski književni glasnik, 2021.
– izbor iz zbirke odabranih pjesama, BKG, Globus Hystericus
