Ruka sijača sjemena, Mirjana Popović

Ruka sijača sjemena, Mirjana Popović



Mlada trava 
nikla iz sjemena 
ljekovitog bilja, 
čajnog,
uz stabljike trave.

Jesenjeg bilja 
mirisi meda iz smole 
sa bora.
Igličasto, propaslo, 
pupoljasto.
U zelenoj opni oraha 
zimuje samoća.

Jedna ptica uporno 
ponavlja zov.

Prelijeće ravno  
s drveta 
na drvo.

Najviše drvo se suši    
od vrha. Bijela kora  
štiti brezovinu
od sunca.

Kada nestane soka 
drvo se lako ruši.

Od ljudske ruke 
ili od vjetra.

Jedna misao blaga 
stalno se vraća.

Šta je trebalo reći jelama, 
borovima, smreki. Sunce 
je spržilo mahovinu i 
ogoljena misao
poput kamena prima u sebe 
odjek ljudskog glasa.

Bezmjerna je tuga sunčanog 
dana. Duboka je praznina 
prostora između oblaka 
i planina.
Zelenog u svim nijansama. 
Sunčanog u svim sjenama. 
Sjeme je niknulo.
Možeš se sagnuti. 
Dodirnuti rukom.

Visina planinska puna ozona. 
Bubnjevi s ptičijih krila.
Zvoni prelijevanje boje, 
odsijeva glas ili zvon 
stijenja
ispod kojeg izvire voda.

Žedno je oko ljudsko. Ponavlja se tišina.
Sjeme je niknulo. Ogromne kape otrovnih gljiva.

Niknulo poslije kiše.

Još su kapi na listu divlje trešnje.

Jedna ptica našla prazno gnijezdo na obližnjoj krošnji.

Ponovo ljeto i trag sjećanja
na ruku sijača sjemena.


Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".