Majstorice skrušenih pogleda
Majstorice skrušenih pogleda
Držačice ramena malenih
Muška narav opasna se slegla,
Ne zvuči ni govor-utopljenik.
Kruže ribe s perajama rujnim
Raspuhujuć škrge. Uzmi vani
Te što okću ustima nečujnim,
Polukruhom puti ih nahrani.
Mi crveno-zlatne ribe nismo,
Ovo je naš običaj sestrinski:
Tanka rebra u tjelešcu prisnom,
I zaludni zjena bljesak skliski.
Mig obrve put opasan probi.
Zar me, kao janjičara, mami
Taj poletno-crveni i drobni,
Taj usana polumjesec žalni.
Nemoj, draga Turkinjo, biti ljuta,
S tobom ću se u džak gluhi zašit,
I dok tvoje tamne riječi gutam,
Za te ću se krive vode napit.
Ti, Marijo - palima potporo,
Smrt preteći treba, usnut samo.
Ja na tvrdom pragu sam odskoro,
Pođi, idi, ostani još sa mnom.
1934.
Držačice ramena malenih
Muška narav opasna se slegla,
Ne zvuči ni govor-utopljenik.
Kruže ribe s perajama rujnim
Raspuhujuć škrge. Uzmi vani
Te što okću ustima nečujnim,
Polukruhom puti ih nahrani.
Mi crveno-zlatne ribe nismo,
Ovo je naš običaj sestrinski:
Tanka rebra u tjelešcu prisnom,
I zaludni zjena bljesak skliski.
Mig obrve put opasan probi.
Zar me, kao janjičara, mami
Taj poletno-crveni i drobni,
Taj usana polumjesec žalni.
Nemoj, draga Turkinjo, biti ljuta,
S tobom ću se u džak gluhi zašit,
I dok tvoje tamne riječi gutam,
Za te ću se krive vode napit.
Ti, Marijo - palima potporo,
Smrt preteći treba, usnut samo.
Ja na tvrdom pragu sam odskoro,
Pođi, idi, ostani još sa mnom.
1934.
Mandeljštam je burno, kratko i neuzvraćeno bio zaljubljen u Mariju Sergejevnu Petrovih, kojoj je upućena ova - po mišljenju Ahmatove - najbolja ljubavna pjesma 20. stoljeća. Nastala je kad se pjesnik usred braka sa svojom najvoljenijom Nadeždom Jakovljevnom Hazin nesretno zaljubio u Mariju Sergejevnu Petrovih.
