GUTAČI STAKLA
o kako se tragično
crvene groznice neba
gase u praznim urnama
naših pogleda
slomljenim krilima leptirice okovane odbrojanim noćima
jezdimo prostranstvima novih poraza
spaljeni i mokri
već pepeo smo tek procvale vatre
kišom utješene tako da zamiriše na trajanje
kojom pokušavam prekovati prošlost
iz kantara kojim mjerim bol vremena tobom nedoživljenog
u dlijeto što njime uklesat ću te u sebe za ovo postojanje
u paramparčad smrvit ću dane
neobojene tvojim očima
i pojesti krhotine
novo pokloniti im značenje
a kada krilati glasnik ujutru donese
čestitke ponovnog rođenja
prkosom i smijehom dočekat ćemo ga: zagrljeni.
UDICE GUTANJE VOLJENJA JE UČENJE
kormilo frigate (što sudbina je moja;
flota je takvih u bespućima sveobuhvatnosti stvaranja)
na strujama zvjezdanim
u rukama je afrodite miloske,
u slatkastovinskim pregrštima postojanju dana danih,
razbacanih po sezonama zaokruženim
poput narandži iz kristalnih vrtova pjesme,
raščetvorenih bolnim žiletima stvarnosti.
poniznosti. nauči me.
da očima novim pogledam pejsaže puta četvrtoga,
do ljeta nikad završivog odbrojavši, odbivši
sjaj
strast
sunovrat:
kako bio bih, i svojom voljom opet,
bodhisattva.
biti, puta bezbroj.
a jedna plovidba sa tobom
osmislit će traganje,
odložiti lutanje,
opravdati postojanje.
GODINA, RAZLIVENA PO SUBURBIJAMA LJETA
tečem ka ušću tvoga zagrljaja
kroz zelenu sjenovitost sretnog zadovoljstva
jer plavet si nad cvjetovima moje sudbine,
u koji god beskraj da gledam.
slušam: isprva sporadično.
monotono, ritmično.
kap.
po
kap.
zatim naglo, poput plamena otkrovenja, apokaliptično
krešendo kiše provučen poput manijakalnog intermezza
koncertom što sviraju ga srca naša i disanja, plešu
kroz ljubav – vodopadi hladne vatre obećanja. novih znanja.
od prosutih kapi lugovi niknuše po obroncima
loksodromne krivulje našeg vremena,
a iz njih me uznesoše na krilima svojim oslikanim
svim onim neizgovorivim u molitvama zamoljene
saturniidae u pohodu vječnom blagoslovljenom
da progrizemo tajnu – ozvjezdanimo nebo.
a kad zora poljubi mi usne umorne od skidanja koprene noći,
zaspalu ću tebe pronaći u rosi,
sa rukom iznad vode, sa krunom od sunca.
