Poezija, Sanja Atanasovska




Feniks


Ne bojte se mene
čak i kad sjedim
u društvu vila
i ugasile zvijezde.


Naučila sam te lijepe ljude
lijepo ostare
a ružni uvijek i svugdje
nose sa sobom opasni otrov.

Ne bojte se mene
čak i kad pregovaram sa smrću
za više dana i godine plus
ne bojte se moje hrabrosti
koja nosi ime oluje
jer sam feniks
zauvijek gorim i rađam se iz pepela
gdje nitko ne zna za mene.



Putnik



Nalazis se na staroj adresi
s novim ljudima
Ne dolazim
da ne probudim kontraste
i ne davati se sumnjama.
Samo sam umoran putnik
koji će pasti
sa željom za dubokim i mirnim snom.
Moje putovanje je dugo
moja se adresa mijenja
a kofer mi je premalen
za tvoju prtljagu.


Tango na neravnom terenu


Igrali smo tango na neravnom terenu
i s licem na petu
srušili smo kuću vrijednih mrava.


Vrijeme je izrađivalo srebrne krugove
i bacio ih u našu kosu,
a mi smo letjeli
s leptirima u želucu.


Postoje oči za koje vrijedi živjeti
ima nešto u tim očima
od kojeg možeš umrijeti.
Tango na neravnom terenu
za koga mi tiho šapućeš ovu noć?


Ne znam



Ne znam koliko je sati
niti koji je dan danas
ni koja godina
tranzitira u našim životima
Ne znam tko zasijava sunce
i da li stvarno
duša nomada
zaspi pod otvorenim nebom
Ne znam vrijedi li dobro sijati
gdje ne izraste lijepa riječ.



Sanja Atanasovska je makedonska novinarka i autorka. Rođena je 21. decembra 1985. u Kumanovu. Do sada je objavila pesničke zbirke „Pismoto na desette prsti“ u 2015. godini koja je osvojila nagradu Lesnovski Zvona, „Tapija od životot“, elektronska knjiga objavljena 2017. na Fondaciju Makedonika i „Staklena gradina“, objavljena je 2017. godine i dobila je nagradu Karamanov. „Staklena gradina“ takođe ima audio verziju za slepe. Godine 2019. Atanasovska bila je na književnoj rezidenciji na Cetinju, u Crnoj Gori, nakon čega je objavila četvrtu knjigu poezije „Šafrane moj“.

arhiva