Zastava na tiramolu, Stjepan Sirovina

4 i 47

volim se probuditi prije svitanja 

dok je crna tinta noći još gusta 

i o danu što počinje ništa nije napisano 

zove li se subota ili možda srijeda 

i idu li u pravom smjeru oni što 

u mimoilasku s ranilačkim 

šetačima pasa
vraćaju se kući ili još topli od 

noćnih zagrljaja tek je napuštaju 

i ulice su još prazne od tramvaja 

i automobila, i miruju ptice u krošnji 

drveta pod našim prozorima, 

kao i topovi na trebevićima ovog svijeta 

jer i najrevnije zločince jednom savlada umor 

i ti u positio dextra dišući pravilno 

i lako oživljavaš moje 

umrtvljeno meso
i ništa još ne naslućuje 

da će oluje ipak biti


sretno djetinjstvo


roditelji nam nisu čitali 

pred spavanje 

i to je možda najbolje 

što nam se nije dogodilo

ako se dobro sjećam 

između kristalnih čaša 

i porculanskog servisa za čaj 

koji se također nisu upotrebljavali 

stajale su samo 

biblija, kapital i liječenje biljem

kakvo bi to djetinjstvo bilo 

da smo tad već spoznali 

da ćemo jednom odrasti u svijet 

pun nepravde i bolesti 

i da nam spasa 

nema

uspavanka za moju majku

na autobusnom stajalištu pored nje
kao u sjeni srednjoeuropske katedrale
veličanstvene i vječne
iako joj jedva trideset
još s ničim poljuljanom vjerom
da je oko tebe sve dobro
kakvu mogu imati samo djeca

onda na bulevaru, pored džamije
u mimoilasku s ljudima kojima se
smješiš i u kojima ne vidiš prijetnju
i okolo parka kakav više nigdje nisi
i nećeš vidjeti jer drugdje u parkovima
ne rastu trešnje, sve do pijace s tezgama
na kojima obavezno stoji tačna vaga
gdje ti kupuje marelice i breskve
jer si bio dobar i jer njih najviše voliš
dok se ti držiš za njenu suknju
što miriše na njemačko privredno čudo

pa u robnoj kući gdje gleda
nove štofove
dok ti gledaš pokretne stepenice
na koje bi se rado popeo, ali te strah
jer vjeruješ da voze sve do neba
iako voze samo do odjela s muškom trikotažom

i napokon u crkvi marije zvijezde gdje prvi put
čuješ orgulje i vidiš oslikane zidove
čvrsto joj stišćeš ruku jer ti se od toliko ljepote
vrti u glavi kao mladom bachu dok prvi puta
sluša slavnog buxtehudea

na povratku kući
u autobusu što preko rupa u asfaltu
preskače kao supermario
tebi je muka
ona ti stavlja ruku na čelo
i ti zatvoriš oči i više ih nikad
ne želiš otvoriti jer te strah
da sve to ne nestane


fragaria vesca

šumske jagode, za koje u enciklopediji stoji
da rastu po proplancima i rubovima šuma
šikarama i krčevinama sjeverne zemljine polutke
da su cijenjene zbog sočnih i ukusnih plodova
i lišća navodno ljekovitih svojstava
te prisutne u bapskim pričama
raznim pučkim vjerovanjima i bajkama
kao dijete za prvih ljetnih dana brao sam
s braćom po brdima zavičaja
nastojeći pritom da ih sakupim
više od starijeg i manje od mlađeg
to mi po prirodi stvari nikad nije uspijevalo
ali me nije pretjerano ni rastuživalo
jer je na kraju dana sve ono što bismo
nabrali, pa donosili kući
mater dijelila na tri posve jednaka dijela
i svima bi nam tako jednako oduzimala
i isto tako jednako dodavala
jer drugačije nije ni moglo
niti bi drugačije smjelo biti
i nigdje i nikad
a ipak jest

ovako je govorio fra zvonko b.

sve češće

gledajući svoju vrstu

mislim se:

da sam ja bog

bio bih isti kao i on

ako ne i gori

u podzemnoj

u podzemnoj

na sjedištu meni nasuprot

uz prozor prepun golog mraka

djevojka čita poljsku konjicu

nisam je ranije vidio

vjerojatno neću ni poslije

niti moram da bih je kao u bajkama

volio kako se nekad voljelo

zastava na tiramolu

u povečerje, uoči nekog državnog praznika

na prozoru pušim i osluškujem tišinu

između glasova i zvižduka radnika gradskog

komunalnog što peru ulice i vješaju zastave

dok čekam da mašina završi sa otkuhavanjem

pa da i ja objesim našu

STJEPAN SIROVINA rođen je u Kotor Varošu godine 1978. U Zagrebu i Sarajevu studirao teologiju i filozofiju. Piše i prevodi uglavnom poeziju, te ju povremeno objavljuje na web-stranicama (ivanlovrenovic. com, strane. ba, polis. ba, prometej. ba…), kao i u časopisima (Poezija, Susreti… ). Za svoje pisanje nije kažnjavan.
Živi u Münchenu, gdje radi kao bibliotekar na odjelu za istočnu i jugoistočnu Europu u Bavarskoj državnoj biblioteci. “Zastava na tiramolu” njegova je prva knjiga.