 |
| Fotografisao John Smith |
1. U Istanbul, Kralj Čačka / Za ribe nema praznog hoda, Marija Dragnić
Za ribe nema praznog hoda
Mislim o
tome kako nema Istanbula
osim onog u koji sad vodim mamu, moju djevojčicu,da je vidim kako se smije,
i ne isplače potom.
S trgovcima razmjenjuje riječi što ih je naučila
iz serija
i ne kupuje ništa; otkriva pravu cijenu sreće.
Ostavljam je u Istanbulu. Koračam uzvodno.
Ribe imaju oblik suza i kreću se suprotno,
niz rijeku.
Mislim o tome kako ni za mamu, ni za mene, ni
za ribe nema praznog hoda;
vječito se kreće
anđeo tišine:
kroz neoprano suđe, uvode u mejlove,
razmak između tvoje i moje zadnjice na kauču
i druge oblike susprezanja.
Ništa ne stoji.
Znaš i kako se crno-bijeli uvidi
razigraju kao klavirske dirke
i nešto prostruji
između dvije tvoje širine
ka mom uhu,
biva susretnuto
kao licem vjetar, sunce, i so.
Riječ, izgleda, dolazi
s mora.
Hvatam korak,
paralelno,
sustižem, u perspektivi
beskraja.
Prolazim Istanbul,
neka manja, nova i opšta mjesta.
Spajam tačkice u sliku:
vidi se iz aviona.
Potpisujem.
Tek kad osjetim
da ne moram.
Mislim o tome kako nema sunca,
osim u svemu,
nema sunca, osim uopšte.
2. Chelsea Hotel #2, Leonard Cohen / Ne plaši se, smrt je nešto što radimo oduvijek i svakog dana, Marija Dragnić
Ne plaši se, smrt je nešto što radimo oduvijek i svakog dana
Dozvoljeno je da ne spavaš noćima dovoljno
i danju sanjaš
naročito ljude koji te okružuju
Dozvoljeno je da ih voliš
jer su lijepi u tvojim budnim snovima
sa sitnicima na licima, u plućima, na prstima
koje su iznijeli iz ruševina
po ko zna koji put
Dozvoljeno je da i previše slušaš muziku
i učiš od žena čije je srce postalo legenda
ogromno srce slomljeno na parčiće
od kojih svako kuca i pjeva
Dozvoljeno je da provodiš vrijeme s prijateljima
koji ne nose satove i ne gledaju u telefon
nego u zvijezde
i znaju da je to ozbiljan posao
Dozvoljeno je da po gradskim podrumima
tražiš požarne stepenice
budeš spremna na vatru
koja će te natjerati na krov
budeš spremna na krov
koji će te izdići iznad požara
u sopstvenim rebrima, jetri, preponama
Dozvoljeno je da tumačiš sudbinu
iz magazina „Sam svoj majstor“
nađeš „akcelerator za samovce“
i otkriješ da si „jedina pokretna brava na svijetu“
Dozvoljeno je da usporiš, i da se otključaš
Onda je dozvoljeno čak i da pišeš pjesme
pošto priznaš da si usamljena
kao i svi živi na ovom svijetu
nekoliko sekundi pred spavanje
3. Summertime, Janis Joplin / Ljetna uspavanka, Marija Dragnić
Ljetna uspavanka
Majku će prestati da boli glava
brat neće odjuriti kolima
a oca će stići nenadana
milost
Žene neće krenuti ka trgovinama
po svoje duge potplaćene sate
i niko prije doručka neće popiti rakiju
jednu drugu sedmu
Lubenica će se skotrljati sa tezge
na pijaci
i zaustaviti se u letu
Tuda će proći dječak
unuk starog susjeda iz vlažnog suterena
i ubrati taj neočekivani dar ljeta
Njegova majka će kod kuće isjeći
vodeno voće na jednake kriške
Sestrici će dati bez koštica
srce
i ona više neće morati da čeka tuđe
kako bi preživjela
Jedna će sjemenka pasti na pod
liznuće je zelena mačka
svakodnevim jezikom
svih životinja
Iz nje će izrasti čarobna biljka
koja će neprestalno davati
raznovrsne plodove
i nahraniti cijeli grad
Ljudi će tako otkriti dokolicu
Počeće da pjevaju crtaju plešu
čitaju poeziju notne sveske i narodne kuvare
prave ručne radove i baštice
po dvorištima i krovovima
Svi će imati dobre cipele
priveske i vezene peškire
unikatno posuđe
krojenu odjeću
izrezbarene tabakere
posebne mirise
domaće meleme
mir u duši
i dobro raspoloženje
Gledaće jedni druge u oči
i ugledati lice sreće
Prvo lice koje je ugledao prvi život
Prvo lice koje će postati drugo lice
Ti
Jednog ćeš jutra ustati pjevajući
i nećeš zaboraviti ovaj san
4. I'll Be Your Mirror (Mono), Velvet Underground / Još jedna obrada dobro poznate pjesme, Marija Dragnić
Još jedna obrada dobro poznate pjesme
Sjedjeli smo
u osobi
za bogatom trpezom.
Svi su govorili tiho,
i atmosfera je bila neobično mirna,
mirna nesrazmjerno količini vina,
ili bez obzira na nju,
kao i sama ta osoba.
Okolo je bio svijet koji smo komentarisali na uobičajene načine,
u osobi koja je ćutala,
možda slegnula ramenima kao da kaže:
umorna sam,
ali sad je nešto drugačije;
radoznala sam, i čekam šta će da se desi.
U jednom trenu je u osobu ušao Raško
i sjeo za sto na trijemu sa svima,
a uz leđa mu se privijala visoka, crvena
ruža.
Neko je rekao: Hoćeš li da zamijenimo mjesta? Trnje sigurno boli.
Raško je kazao da se njemu to sviđa.
Kroz osobu se lahko raspršio smijeh –
radi se o prilično akustičnoj osobi,
prozračnoj,
ova osoba ima široko dvorište.
Neke žene su dosta brzo napustile osobu.
Jedna je ostala sa Raškom.
Četiri dječaka su dohvatili gitare,
a Milica je pustila glas, potom i Iva,
pa još dvije žene.
Jedan aforističar je punih sedam minuta
bluza
preživio bez fore.
Bilo je i toplih štrudli.
Svi su zaboravili na njih, pa na sebe.
Potom, jedno, pa dvoje, u par navrata i po troje,
odlazili su iz osobe, kući,
nečijoj kući.
Jedna žena je ostala,
da očisti osobu posle okupljanja,
posloži sve, smjesti se u svoj krevet,
ujutro postavi sto,
napravi doručak
i ovu pjesmu.
Oh, kako bih voljela da sam to ja.
Baštovanka, frizerka trnja;
možda bolje klavir,
u istoj osobi, ali na sasvim drugom mjestu.
Ogledalo
koje reflektuje svjetlost
i pokazuje kakva je osoba u stvari.
5. This Must Be the Place (Naive Melody), Talking Heads / Ovo je to mjesto, Marija Dragnić
Ovo je to mjesto
Mjesec je crven kao grejpfrut.
Cijedim ga kao za tebe,
ispijam.
Postajem duh, raste mi kosa
duga kao noć.
Njom pokrivam grad,
kao tebe.
Ništa još ne spava, krećem se
među ljudima,
niko ne primjećuje kako gubim očnjake
i da su mi ruke sve tanje, sve opštije,
kao ljubav.
Vidi kako to izgovaram, kao da ovu šumu ne poznajem
idealno konkretno.
Ništa te neće povrijediti.
Vidi kako to izgovaram, kao da mi na košulji
ne cvjetaju crveni mjeseci
koje sam juče ispalila u tebe.
Volim te.
Vidi kako to izgovaram,
isto, isto kao da ćutim.
Postajem duh. Postajem mjesec.
Ja sam crveno dugme na tvom otkopčanom nebu,
visim, samo što ne otpadnem.
Diši.
Dobro pogledaj ovu pjesmu.
Ja nemam straha.
Ovo je kuća za tebe.
