Poezija, Dajana Vakoski



U galaksiji ovoj,


Tražila sam
čovjeka koji je poznavao temperature
zvijezda; takvog
što bi mogao iscrtati Saturnu prstenove finim perom,
a potom spavati sa mnom
kao da je pljusak meteora uobičajena pojava
uokolo mog kreveta svake noći.

Ali ljubav i nauka - oboje su kocka,
i ukoliko pokušavaš trijumfovati
nad sunčevom zrakom,
moraš biti spreman
na gubitak svakoga
dana.


Sunčeva pjesma


Moj gnjev klizi vodom. 

Može 
li iko
ustati
iz kreveta
ujutru
neprimjetno
tako kako sunce
uobičava rasti
i (počesto) / nevidno oku.


Astronom


Pročitala sam
u novinama danas 
kako sićušna osa može spasiti odumiruće američke brijestove,
u starom ratu mladunaca,
najbrže rastuća larva jede druge,
naučiš kako da uzvratiš,
da uzmeš za sebe što poželiš,
jedeš mnogo
ne bi li zaštitio svoj počinak
kad si mlad;
                    Posmatram zvijezde 
ove vedre noći,
sa ovještalim mislima o daljini i vremenu, 
pitajući se šta znači preživjeti
ako moraš jesti druge
da bi u tome uspio. 


© Diane Wakoski


Preumio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić

Naslovna slika, autorka, slikana 1971. godine, preuzeta sa https://lilacsdie.wordpress.com/, filter RDM, ispod je dokumentarni film "Smaragdni led" koji je u čast Dajane Vakoski napravila Džeseka Inez Simons, 2016. godine. 

Emerald Ice from Jesseca Ynez Simmons on Vimeo.



Prethodni Post Idući Post