Portret Marsdena Hartlija, foto Džordž Plat Lajns, 1943. |
Ribotrgovac
Krljušt sam skinuo
sa mjesečevih obraza.
Peraje načinio od krila plave šojke,
a oči od sjenovite trnošljive.
Crvenilo od osunčana breskvina roda.
Od svega sam toga za tebe sačinio ribu na nebesima.
Pustio je da zapliva u mladom oktobarskom nebu.
Sjedim na obali potoka i posmatram
travke u čudu
dok se pretvaraju u pepeljasto zlato.
Jesu li ti te ribe iz duge
još uvijek lijepe,
za koga li sam ih stvorio,
za koga ih pustio
da plivaju.
Salutiranja mišu
Ukoliko miš napravi gnijezdo sebi
od nečijih napisanih riječi
ne može li učiniti ništa drugo doli
prihvatiti laskanje?
Našao sam da bi bilo mudro ako postupi tako.
Zahvalio sam mu se na tome
dovoljno
dok je trčkarao unutar
i izvan sobe.
Susreo se sa propadanjem
gnijezda od mojih riječi.
Nisam ih smatrao vrijednima
da bi mogle da se suprotstave hladnoći.
Grmuše
Stotinjak grmuša iz obližnjeg bolećivog jaza
zvučale su kao da da uživaju u sopstvenoj boli,
ispunjenom hiperikoničkom patnjom.
Nisam očekivao tako zapanjujuću blagodat
što mi je došla potajnim korakom zore,
jutrom za vremena proljetnog,
onako kako ljubav poznaje svoje najbolje obličje.
Gorilo je lišće
u pozlaćenom jurišu, hitrih, krila u kovitlaju.
Sve su grmuše svijeta došle
k meni da se nastane unutar mene živuće,
dajem samo hladno skrovište i skromni hlad
lišće moje zgaženo sunčevim preobiljem.
Rekao sam već da ih je stotinu došlo
meni,
ali sad mi je jasno, šta je to bilo,
i koliko ih je bilo u mojoj blizini,
svega ih je bilo dvije ili tri,
ali kako su me samo dokačile.
Preslovio sa američkog engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić