Niče je mrtav!
Jedna od najzanimljivijih knjiga iz moje mladosti jeste "Zvjezdani sati čovječanstva" bečkog Jevrejina Stefana Cvajga. Ona je kao neki katalog minijatura o velikim istorijskim događajima koji su, na svoj način, promijenili svijet. U mladost je to na mene ostavilo jak utisak. Ali? kada ostariš, shvatiš da bilo koji događaj, ma kako bio neznatan, istinski promijeni istoriju, jer istorija je samo jedan dug lanac od kojeg ne može da se odvoji nijedna karika tako da najobičnija anegdota ili krilatica može da bude odlučujuća za sudbinu zemlje. Ovi događaji, možda, u datom trenutku ne promijene ništa, ali im vrijeme da značaj koji im u trenutku dešavanja nedostaje.
Vozeći se tramvajem po Beogradu, poslije izručenja Slobodana Miloševića Haškom sudu, vidio sam da na nekoj zgradi piše crnim štampanim slovima:
"Gotov je".
Neko je ispod toga crvenim slovima dopisao:
"Gotovi smo".
Istog trenutka sjetio sam se legendarnog grafita na zidu Sorbone iz vremena studentskih nemira u Parizu 1968.godine. Ogorčen na zemaljske autoritete, koji su mladima onemogućavali zov nepoznatog i spektakl svijeta, neki mladi buntovnik napisao je na zidu najčuvenije škole na svijetu Ničeovu krilaticu: "Bog je mrtav!
U potpisu: Niče.
Kasnije je neko, u prolazu, ispod te krilatice dopisao:
"Niče je mrtav!"
U potpisu: Bog.
Boga u Francuskoj zvanično ne priznaju još od Francuske buržoaske revolucije od kada je država odvojena od vjere, a Niče ne bi prošao čak ni da je Francuz, jer je previše metafizički. Autoriteti. prolaze, ali Francuska ostaje uvijek s one strane svake sumnje. U Srbiji, poslije takozvanih demokratskih promjena, dolaze do izražaja oni kojima je sve nesumnjivo osim Srbije i Srba. Nedavno, na Hrvatskoj televiziji hvale liberala Čedu Jovanovića da je najpopularniji Srbin u Hrvatskoj, zato što, kažu, priča ono što se Hrvatima dopada. Ugađati Hrvatima jeste Sizifov posao budući da njih niko ne može da zadovolji koliko su oni zadovo-ljni u svojoj glavi. Hrvati su najhrabriji narod na svijetu. Ne po tome,što se nikog ne boje, već po tome, što se ničeg ne stide." (Jovan Dučić).
Prilikom svečanog otkrivanja biste genija iz Smiljana, Boris Tadić, predsjednik Srbije, rekao je da je Tesla spona izmedu Srba i Hrvata.Pokajnik "bez portfelja".Izgleda da ne zna da su Hrvati već uknjižili Teslu među deset najznamenitijih Hrvata u svojoj "tisućljećnoj povijesti". Pritom nisu spomenuli da je Tesla i po ocu i po majci Srbin pravoslavne vjere. Legendarni Edmund Hilari upitan zašto se popeo na Maunt Everest, odgovorio je: "Zato što je bio tamo." Ne bi nas iznenadilo da neki od naših "kozmopolita", u svom dodvoravanju, klekne u Jasenovcu i izvini se Hrvatima "zato što su Srbi bili tamo".
Uvijek je postojao antinacionalni element u istoriji svih kultura. Svaki narod, koji se odrekne vjere, aristokratije i elite, proizvodi takve otpatke, ocijenjene tako sa istorijskog stanovišta. Njihov uspjeh znači ostavku nacije u okviru istorije, ne u korist mira već u korist drugih. Svjetski mir je uvijek jednostrana odluka. Kao nagradu za izručenje Slobodana Miloševića, Haškom tribunalu, srbijanski mondijalisti su za Srbe na Kosmetu dobili samo garancije. Međunarodna zajednica daje garancije onima za koje nije predvidjela ništa drugo.
Narod je jedinstvo duše. Sve velike događaje istorije nisu izveli, nego su ti događaji izazvali narode. Svako djelo mijenja dušu djelatnika. Grafit na zgradi u Beogradu najavio je vrijeme u kojem više ne doživljavamo istoriju nego smo pustili da nas ona mimohodi."Peti oktobar" je na istorijsku scenu doveo narod koji je odlučio da bude objekat svjetske istorije. "Svakakvim gašenjem nacija, felaški (rajetinski) svijet se duhovno uzvisuje nad istorijom, konačno je "civilizovan", "vječit je".
SLAVKO GAVRANOVIĆ
Objavljeno u časopisu Fokus
