Našla sam zvijezde u tvojoj sjeni,
gledala kako se pale i gase.
Titrale su kao lampice,
ukrasi sobe,
soba je dani provedeni
sa sviješću o nama.
Gledam kako nokti traže malo prostora
između zida i prozorskog okvira. Raduje me
tvoja potraga za zmijskim kožama
koje šušte iz kauča i tepiha.
Načinila sam kompas od kose
koja ti je ispala i pamuka
koji je ispao oblacima
pa ga postavila kao jezik.
Koliko volim tvoju mekoću,
toliko volim pljuvati srebrne žalce.
Zato je mjesec, središte izmjena,
postavljen kao sat
na zidu naše sobe.
Svakodnevne stvari
i sunce je ušlo u naš stan.
Odjednom smo vidjeli
tisuće zrnaca prašine i peludi, onoga
što je bilo i onoga što spava u ljuskicama
svakodnevnih stvari.
Godinama smo se pripremali za ovo,
smišljali načine da opišemo
početak, kako je nastala samosvijest
i razdjeljak na glavi.
Čestice svjetlosti ulaze u naše nosnice,
spuštaju se kroz vratove pa sjedaju na svijetleće,
prašnjave kauče koje imamo u slezeni.
Kreću se tragovima djece na
klizalištu i tope njihove pokrete.
Sve što kažemo zaboravit će se,
sve što prešutimo sjest će na grimizni oltar.
Svjetlost se smije iz pojedinih vlati kose
koje šute zatabane u tepih.
Čemu se danas veseliti
osim svjetlu?
Nedogođeni nas pokret spaja
kao južni i sjeverni pol.
Jutra su bila pravokutne poljane
na kojima sam izmišljala različite vrste vatre.
Sjekira je stvarala užarene zmijaste
procjepe na prozorima.
Škare su palile rubove konjskih spavaćica
kako bih noćima lijegala u umjerene dane.
Šestare je dopalo najveće slavlje, da opkoračuju
vatrenim pogledima Zemlju,
dobivenu zamotanu
u sunčevu foliju.
Jednom pred zoru, izbacili su moju sjekiru,
moje škare i oba moja šestara.
Mene su proglasili bezopasnom
i dopustili mi da zatvorim vrata.
Vjetar će iz borova istresti prašinu
U prvi mah
Grane će se njihati
Sporo i začuđeno
Nespremne na ljutnju
Toplog ljetnog dana
Ja ću ubiti komarca
Roje se kao nenormalni
Gdje iščupaš jednog
Narastu dva
I to jača i otpornija
(kao što mnogi misle
da bude sa sijedim dlakama)
Bor se navikava
Na loš tretman ljeta
I polako se prepušta
Opasnoj igri
Sjećaš li se priča o uraganima
O vjetrovima koji nose kuće
I ljude
I borove koji nisu
Otišli na vrijeme
Sjećaš li se priče o blagdanima
I kako će te žena sasjeći
Ako te ovo ljeto ne ubije
Ona će te ubiti
Njenu djecu će radovati
Tvoja ljepota
Sterilna od silovitosti ljeta
Zato neka te dobro očisti vjetar
Ne izdržiš li pod naletom
Poslijepodneva
Tvoj teški trup će tiho pasti
Meko se dočekavši
Granama krilima
Neka gospođa će vrisnuti, zvat ćemo vučnu službu
I ukloniti te da ne blokiraš cestu
Poslužit ćeš za ogrjev.
Kako se roje ove živine
Reći ćemo
Loveći komarce u škripce svojih dlanova
Morbidno.
Ljeto je morbidno
Kad umjesto mora
Cesta ima sol
I kad moraš paziti
Hoće li te kiša prehladiti
Hoće li te vjetar otpuhati
I jede li tvoju krv
Neko biće koje ti se prišuljalo.
Namamit ću vas u blender
Stoko
I pomiješati s votkom
Napravit ću od vas Bloody Mary
Pomiješat ću okus
Svoje krvi
Tuđih krila
Lažnog ljeta
Miris borova
Podignut ću čašu
I nazdraviti
Jeseni što dolazi
Ilustracija Akira Kusaka
