ŠTA IZJEDA LOLU
S.?
Lola završava
fakultet i ne zna šta da radi sa svojim životom.
u svojim
čipkastim gaćicama
čija boja zavisi
od njenog raspoloženja
(danas nosi
crne)
krije tako
usamljenu stvar.
baštovan dolazi
utorkom.
ponovo će ga
gledati kroz prozor nalakćena na samo jednu ruku.
mama kaže
„trebalo bi da nađeš neki posao, Lola.“
uistinu, trebalo
bi da nađe neki posao
ali Lola ne zna
ništa da radi osim da bude pametna i lijepa.
„kada žena spava
sama, ljaga pada na čitav muški rod.“
ko je to rekao?
neki nobelovac,
ne može da se sjeti.
nije ni bitno,
ionako nije bio u pravu.
sram koji Lola
osjeća zbog svog neiskustva samo je njen.
ne izgleda kao
da je ijedan od onih muškaraca postiđen
što nije
odgovorio na njen dodir u mraku ili na neki od onih kasnih poziva.
ovih dana joj se
u glavi beskonačno ponavlja jedno drhtavo „sama sam“
(u koje je ulila
svu svoju hrabrost)
i spuštanje
slušalice s druge strane.
kakvo poniženje.
majka kaže
„postavi sto, Lola.“
Lola poslušno
vadi escajg i tri tanjira.
„mama, tata i
ja.“
magični broj za
sreću.
možda se u tome
krije tajna njene odbojnosti?
ko zna šta bi
taj penzionisani pukovnik mogao da uradi
kad bi čuo da je
neko samo taknuo njegovu malu princezu?
i ona sama još
uvijek drhti pred njim.
otac je za nju
uvijek bio nešto kao mračno egipatsko božanstvo:
predmet straha i
obožavanja.
nije fer, misli
Lola.
nije fer da ona
tako mlada i lijepa trune kao kakva opatica
dok njene
drugarice... ah, njene drugarice...
njene drugarice
nemaju tako ljubomorna oca
njega koji kao
da je želi samo za sebe
da on bude
jedini muškarac koji ju je ikada vidio golu
koji zna miris
njene kože
jedini koji je
muči, jedini zbog koga plače
kao da bi htio
da samo on
baš on i niko
više
bude njena
jedina ljubav i bol.
ah, osvetiću mu
se, pomisli Lola
pa postavi
njegov escajg naopačke.
DIVLJI ZAPAD SA
JEANNE
ostavila sam sve
zbog Jeanne.
svog muža, svoju
porodicu, svoje prijatelje
svoju zemlju
sve.
i ostavila bih
još mnogo više
da mi se samo
ukazala prilika za to.
prodala sam porodičnu
kravu i vjenčani prsten
za brodsku kartu
u jednom smjeru
da bih pratila
Jeanne u ludačkom pohodu na Divlji zapad.
u njene ruke
položila sam svoj život
a ona u moje
revolver i nož.
zatim je
uslijedila duga i burna avantura tokom koje smo
pljačkale banke,
vozove, slučajne prolaznike
tragale za
zlatom po kalifornijskim potocima i rijekama
preživjele
dvoboj u podne (doduše, sa prstom manje)
dernečile
ucijenjenih glava po salunima
zakopale šerifa
u pustinji
i na ragi koju
smo pazarile kod crvenokožaca za dva ogledalca
odjahale u
zalazak sunca.
pratila bih Jeanne
do kraja svijeta ako treba
i nikada ne bih
pitala da li bi ona to isto učinila za mene.
Jeanne, moja
mala mandarina
zaslužila je
moju bezuslovnu ljubav i vjernost u nekom prošlom životu.
ne bih znala
tačno reći u kojem
ali već uveliko
radim na tome da joj se odužim.
MOJ BRAT SA SIRIJUSA B
nedostaje mi brat
još pamtim kako se okretao kao šestogodišnjak
i pružao ruke prema meni, govorio „ostavili smo seku“
dok su ga starci vukli za sobom igrajući igru napuštanja sa
mnom
da me nauče pameti, da doskoče
mom bezobrazluku, neposlušnosti i uobrazilji da sam
nezamjenjiva
moj stariji brat, moj šestogodišnji zaštitnik
tad mi je prišla žena s mužem i sinom
i pitala zašto plačem
valjda jer sam bila bijela i dobro obučena
a ja sam rekla „roditelji su me ostavili“
pitala me je da li želim da pođem sa njom
muž i sin su cupkali u mjestu
misleći sigurno nešto kao „šta sad ona izigrava majku
terezu“
ja sam oklijevala jedan tren
pogledala u dječaka i rekla „ne“
ne zato što nisam htjela nove roditelje
već zato što nisam htjela novog brata
moj je brat plakao za mnom jer nije shvatao da je sve igra
i ja sam plakala za njim jer nisam znala da će se vratiti
naši roditelji su nažalost bili šaljivdžije
a ja preosjetljiva i bez smisla za humor
uostalom, nije ih bilo samo minut
tu su oni bili, ne bi me nikad ostavili
tako bar pričaju
„stvarno ne želim više na tu temu“, kaže mama
„baš se ti sjećaš kako je bilo
bila si mala
prestani da izmišljaš
za sve sam ti ja u životu kriva
znam ja, ti bi najviše voljela da me nema“
onda ona plače i plače
plače dugo, jecajući
poslije se šeće sama oko kolare
i osmatra gredu na kojoj se stric objesio
moja majka, glumica, diva
znala je uvijek koju tačno aluziju treba izvući iz rukava
pa da mi sve karte poispadaju iz ruku
zna se šta slijedi
uvijek ista postavka, iste uloge, isti rasplet
tata-savjetnik prilazi sav ozbiljan, natmuren
govori tiho, odmjeravajući svaku riječ
moje uši su prijemčive za krivicu
on tako lijepo govori o miru
samo treba podviti rep
i ne govoriti više o onom gdje boli
uostalom, bolje izgubiti bitku nego rat
neke stvari će izgleda zauvijek ostati neraspravljene
tek da se spriječe nove tragedije
ali moj brat, gospode, moj brat
čini mi se da se ipak nije vratio tada
da su ga oteli i odveli negdje vanzemaljci
kasnije zamijenili nekim klonom
dok moj brat, moj pravi brat
sad živi negdje na sirijusu b
i još uvijek voli svoju mlađu sestru
jer moj brat, moj brat klon
kaže da se ničeg iz djetinjstva ne sjeća
i nema potrebu da zna šta se dešava
sa njegovom sestrom u francuskoj
moj brat ima tajnu koju zna cijeli grad
i zbog toga nas sve gleda vučjim očima
misleći... ko zna šta taj misli
a ja sam se u školi potukla sa jednim
zato što je pred svima rekao ono što svi znamo
tukla sam se često, rijetko kad zbog sebe
tukla sam se i sa bratom
jer je to bio jedan od načina da izbjegnem njegovu
ravnodušnost
svaki put bih popila batine
ali tada su sva djeca u školi pjevala onu pjesmicu
„ko se tuče taj se voli“
pa nije boljelo
ni blizu kao ignorisanje
moj brat je tako smiješan kad glumi kauboja samotnjaka
kad sam sebe progoni iz društva
jer misli da je ono što čini kad niko ne gleda strašno
i neće da mi kaže, nipošto neće da mi kaže
kao da ja već ne znam
zapravo je on taj koji ne zna
ma nema pojma šta je prava tajna
da zna samo jednu od mojih tajni...
moj brat ni ne sluti koliko smo slični
i potcjenjuje moć krvi
moj brat
moj davnašnji zaštitnik
nikad neće znati koliko mi nedostaje
jer sad živi daleko daleko
na sirijusu b
gdje nema
interneta, telefona, telegrafa ni pošte
i ne pada mu na pamet
da se spusti na zemlju
