Montségur, „Planina Spasa“ (Montsalvat), ili „Sigurna planina“ prema jednom drugom tumačenju, usred najviših planina u Ariège-u, smatra se posljednjim utočištem katarske duhovnosti. Poput mnogih drugih mjesta na kojima se očitovalo Sveto, tako je i Montségur, taj usamljeni kutak, bio posvećen kontaktu sa božanskim i to od pradavnih vremena.
Već su Druidi tu održavali svoj kult, ali i prije njih su se tu održavale svetkovine Duhovnom, o čemu svjedoče još uvijek brojni dolmeni, menhiri i drugi megaliti porazbacani u dolini.
Visok preko 1200 m, već se sama planina čini veličanstvenom. Strme stijene, 60-80 m visine, koje ga okružuju, čine od njega pravo orlovsko gnijezdo, do te mjere da su Montségur prozvali „utvrdom vrtoglavice“.
Ali ono što najviše iznenađuje je mala površina koju zauzima utvrda na samom stjenovitom vrhu. Oblik cijele konstrukcije nije određen topografijom mjesta, suprotno arhitektonskoj logici . Površina tog strateški osjetljivog mjesta, na vrhu planine ostaje prazna, što se čini čudnim za jedno mjesto koje bi moglo biti pogodno za rat i vojsku. Još, k tomu, primijetiti ćemo važnost glavnog ulaza, jednog od najširih u cijelom okrugu Languedoc-Roussillon, koji se čini izgrađen više s namjerom da se dojmi hodočasnika nego li da očuva od neprijatelja, jer vrata nisu ni najmanje pogodna za efikasnu obranu.
Naravno da se mogu naći i vojničke postaje, ali nisu od tolike važnosti da bi mogli cijeli Montségur prozvati vojničkom utvrdom. Istočna fasada je učvršćena i iznosi više od 4m u širinu; u blizini dvorca, na istoku, nalazi se stražarnica, a malo dalje osmatračnica, na krajnjem vrhu. Što se tiče strane po kojoj je prilaz najlakši, jugozapadne, branila su je tri uzastopna zida, tako da se možemo pitati da li je cijela konstrukcija bila izgrađena više da bi odolijevala vremenu nego li ljudima, gledajući to s jednog čisto strateškog gledišta.
Ali ono što je jedinstveno u cijeloj toj arhitekturi i što je izdvaja od svih ostalih utvrda Srednjeg Vijeka, nalazi se u omjerima koji odražavaju poznavanje astronomije:
- glavne točke nisu određene prema položaju i smjeru zidova, kao u jenoj klasičnoj srednjevjekovnoj utvrdi, već prema južnom i istočnom uglu.
- Plan cijele utvrde dozvoljavao je da se sa preciznošću utvrdi mjesto izlaska Sunca i to u svakom trenutku u godini. Najveličanstveniji izlazak bio je za ljetnog solsticija (oko 21.06., Ivanjski krijesovi kad se pale velike vatre), kad je Sunce prolazilo lukovima kule, nazvane također i „kapelica“ s jednog kraja na drugi.
- Fernand Niel, koji je napravio vrlo preciznu studiju cijelog mjesta, ustvrdio je da se Montségur čini više kao astronomski kalendar. Mogao je tako primijetiti ulazak Sunca u svaki zodijakalni znak koji su bili smješteni na glavnim točkama utvrde.
- Na kraju primjećena je točna podudarnost oblika utvrde sa konfiguracijom konstelacije Pastira (Goniča volova), čija je točna reprodukcija.
Na lijevo se nalazi konstelacija Pastira-Goniča volova (Bouvier) a njezina najsjajnija zvijezda Arcturus čini jednu od 4 zvijezde u Dijamantu Djevice. Srednjevjekovni su graditelji sva svoja djela posvećivali Bogorodici.
Koja je veza koja se nazire između doktrine Katara i te simbolične arhitekture Montségura?
U srednjevjekovnoj mašti, kroz mitove i priče, nalazimo predodžbu o prozirnom dvorcu koja je vrlo prisutna. U „Tristanovom ludilu“ nalazimo slijedeći rječiti odlomak:
Tristan, prerušen u dvorsku ludu, uvlači se u dvorac kralja Marka i, zbijajući lakrdije, zatraži kralja da mu da Izoldu. Kada ga kralj upita gdje će ju odvesti, Tristan odgovara:
- „Otići ćemo u kristalni dvorac u samim nebesima, upravo tamo gdje se skupljaju sve sunčeve zrake. Tada ćemo upoznati čistu i apsolutnu sreću.“
To je samo jedan od primjera iz mnoštva srednjevjekovnih tekstova koji na različite načine upućuju na sunčevu odaju i koji uvijek odaju istu simboliku. Takvo je mjesto – mjesto transmutacije, u isti čas utočište neke uzvišene Duše (kao npr. Dvorac zrcala čarobnjaka Merlina), ponekad je to cilj viteškog traženja (poput dvorca Graala, ili dvorac Tristana i Izolde) i koje se nalazi na nebu ili na nekom otoku ili na vrhu neke jako strme stijene, poput Monségura. U tom bi svjetlu trebali promatrati njegovu sunčanu kulu i njegovu simboliku svetog mjesta meditacije i pročiščenja. Čistoća, u kontekstu dvorca u nebu, predstavljala bi želju da se uredi svoj unutarnji svijet, unutarnje kraljevstvo.
Ne postoji nikakav poznati tekst koji bi se odnosio na datum konstrukcije Monségura, tako da ne možemo sa sigurnošću odrediti datum izgranje. Neki elementi arhitekture datiraju iz 14.st. i to predstavlja i danas pitanje po kojem se povjesničari razmimoilaze. Ukoliko Montségur nije svetište Sunca, postavlja se pitanje tko je mogao u to vrijeme i na tako precizan način izgraditi utvrdu prema sunčanoj putanji.
Postoje mnogi simbolički elementi koji se mogu objasniti preko tradicije Bratstva graditelja koji su utvrdu izgradili. Kad bi usporedili sva velika djela tog razdoblja, našli bi uvijek istu inteligenciju prostora, orijentiranog prema nebeskom – svetom prostoru. Svi srednjevjekovni graditelji, bili Katari, Katolici ili neki drugi, slijede istu tradiciju jer je čovjek tog doba još uvijek posjedovao osjećaj zemaljskog i nebeskog prostora.
Što se tiče oćenite forme cijele utvrde, Patrick Gamier je primijetio da se terenu prilagodila prema tradicionalnom sistemu mreže ili rešetke koja ipak ne isključuje simbličku interpretaciju.
Cijeli plan dvorca se podudara sa konstelacijom Pastira (Goniča volova), čija je glavna i najsjajnija zvijezda - Arcturus, tj. kralj Artur iz mita o Graalu. Artur je lik vezan uz Sunce koji dolazi uspostaviti Svjetlost, Dobro i Pravdu, koji nadilazi puku materijalnu ravan da bi vezao čovjeka uz božansko. Zbog toga se ponekad veže uz Krista (Artur ima 12 vitezova Okruglog stola). Sunce je činilo važnu ulogu u religiji Katara i smatrano je simbolom Svjetla i Dobra.
Kralj Artur u dvorcu Winchester sa 12 zraka (konstelacija). Na vrhu je Sunce koje predstavlja Artur.
Medaljon Arthurian tuit
Konstelacija Pastira se prije nazivala konstelacija Janusa. Janus je rimski bog prijelaska, obnove koji čuva dvoja vrata sosticija zodijaka koja su u njegovim hramovima prikazana s dvama vratima: jednim na jugo-zapadu, drugim na sjevero-istoku. Prva su se vrata nazivala Janua inferni (podzemna). To su vrata constelacije Raka i predstavljaju fizičko rođenje. Druga su se vrata nazivala Janua cœli (nebeska). Ta su vrata konstelacije Jarca koja predstavljaju povratak prvobitnoj čistoći. Prva vrata JZ su vrata materije. Ona su najšira. Druga vrata SI, koja vode božanskom – duhovnom su vrlo uska i predstavljaju prijelazak kvantitete u Kvalitetu. Arhitektura Monségura savršeno predstavlja taj orijentacijski koncept.
Monségur je također povijesni simbol: simbol žestokog otpora katarske vjere i jedan od njezinih zadnjih uporišta. Tokom godine dana 400 opsjednutih Katara je odolijevalo francuskom kralju i papi i njihovoj vojsci od 10 000 vojnika. Kugle koje su katapultirali nisu mogle doseći zidine utvrde. Ali, jedne noći 1244, uz pomoć grupe gorštaka naviklih na strme uspone i koji su savršeno poznavali teren, vojska je uspjela na prepad upasti u Montségur te poraziti i posljednji otpor. Preostali su Katari bili proganjani poput divljih zvjeri od Inkvizicije. Neki su emigrirali u Kataloniju, u Siciliju i Lombardiju.
Tako je uništena najrafiniranija Kultura tog doba: occitanska civilizacija proizašla iz mita o viteštvu, viteške časti, kurtoazije i uglađene ljubavi koju su slavili Trubaduri.
Kada su se prevareni Katari morali predati, zatražili su posljednju i čudnu želju: 15 dana odgode nakon čijeg isteka se sami bacaju u plamen lomača s jednom zadivljujućom smirenošću, kao da se više ne boje ni smrti ni patnje. I kada inkvizitori zaurlaju svoju „Veni Creator“ da bi označili svoju pobjedu, Katari iz dima uzvraćaju u zboru s Hosanna u nebesima.
Što su zaista učinili Katari u traženom roku, prije nego se suoče sa iskušenjem smrti, ostaje zagonetka. Primjećuje se međutim potpuno poklapanje tog datuma sa ekvinocijem proljeća koje je padalo na 15.03. te godine. Da li su Savršeni htjeli po posljednji put slaviti obnovu Svjetla? Protivnici te ideje misle da su se Katari lišili čak i samih rituala iz straha da žrtvuju Duh materijalnom, suprotno raskošnim katoličkim ritualima. Doktrina Katara ipak nije bila u suprotnosti sa idejom posvećivanja (consolamentum), a i ponavljanje molitava tokom dana označava življenje vremena kao rituala.
Ipak, zbog manjka tekstova ništa se ne može dokazati. Ta zagonetka od kamena je odlučila sačuvati svoj misterij.
Godine 2000, u sklopu „pročišćavanja sjećanja“, RKC je zatražila oprost za sve grijehe počinjene tokom Povijesti , npr. Shoah, mučenje Galileja (bilo bi zaista predugo nabrajati ih), pa tako i za Križarske pohode općenito i onaj protiv Albigenza. Poznato je da je Crkva dijelila opljačkano blago s kraljevima i to pošteno fifty-fifty. I šta na koncu znači tražiti oprost za preko 1,5 miliona poubijanih Katara?
Izvornik: http://slobodni.net/
