Prije objave, Đorđe Šćepović



Uobičajena  šetnja 


Uobičajena porodična šetnja
uvijek se može pretvoriti u neuobičajenu
uvijek je nešto može izmijeniti
učiniti je spektaklom
naročito ako porodica slijedi
uobičajenu putanju
i usput primijeti čopor vrana kako juriša na groblje
groblje koje je u neposrednoj blizini kuće naše porodice
i dok otac majka sin i kćerka hodaju uz ogradu glavnog gradskog groblja
jedući smoki i čokoladu s rižom
čopor vrana nadlijeće grobove
toliko nisko da bi se mogle dodirnuti rukom
čopor vrana ne jato jata su lasta jata su kanarinaca
vrane lete u čoporu
njihovi su kljunovi crveni
njihovi su stomaci prazni
one osmatraju, brižljivo nadlijeću grobove
ne bi li našle parče svježeg mesa
po mogućnosti jutros zakopanog



Rubrike


Crne hronike su jedine rubrike koje čitam
gomile tragičnih bića objavljenih svijetu
sva ta imena i fotografije uredno složene
u novinskim redakcijama čine da moj slučaj
i ne bude tako strašan
stradali od noža ili od metka
obljubljeni i izdahnuli od posljedica saobraćajne nesreće
često umire moja nezadovoljstva ljudima bez ušiju
i slučaj čovjeka koji nije u stanju da ukroti jezik uvijek presele u drugi plan



Peta pjesma o Davidu



O Davidu sam jednom napisao priču lošu,
prilično lošu priču, a sve što nije bar savršeno
nije dostojno njega,
njega kao mrtvaka, njega kao junaka teksta,
mog teksta, teksta koji bi mogao da ga spase,
ne njegovo tijelo, ono je već cijelo pojedeno
i svareno u želucima malih gmizavaca.
Njegovo ime
Njegovu ljubav vaskrsavam



Kuća na selu



Kuća na selu, kuća u selu mojih praotaca,
čeka na nas, buduće stanare,
da je učinimo našom kućom
da vrt njen obrađujemo
da voćnjake pripazimo, i od mraza sačuvamo,
baš su velika očekivanja jedne kuće,
i kapiju bi trebalo ofarbati, i međe popraviti
nagovještava kuća, onako, izokola,
i lozu kalemiti, i bunar očistiti,
i sve to sa nekoliko ruku i prstiju,
baš su velika očekivanja jedne kuće,
a mi, mi ćemo iznevjeriti,
naše su ruke slabašne za podvig


Ribar

Ako kaniš preći na drugu obalu
pregaziti modru vodu rijeke Misisipi
(jer u odsustvu mosta to je jedini način
da napustiš jednu i stigneš na drugu stranu,
da osvojiš prostor koji ti se oduvijek činio
neosvojivim poput bedema srednjovjekovnih zamaka)

ako se usudiš, da gazeći vodu zanemariš
sopstvenu istoriju
i obilježenu mapu puta,
ne zaboravi da samo sin si ribara,
i da nove slobode i nova osvajanja
nijesu u tvojoj prirodi,
zagrli svoju stranu rijeke
sagradi barku
lovi slatkovodnu ribu
i ljubi ženu koju si prošle jeseni
kupio kod starog domoroca



arhiva