i probudim se u toku noći na najmanji zvuk,
u strahu za preostali život, moj i djece moje,
odem i legnem dolje gdje se šumski karolinski patak
odmara u svom prekrasnom odrazu i veliki ždral hrani.
Odem tamo u mir divljih stvari,
stvorenjima što ne mare za breme života kroz predumišljaj
tuge. Dospijem tako u prisutnost mirne vode.
I osjećam, nad sobom, zvijezde slijepe za svjetlost danju,
kako čekaju sa svjetlima sopstvenim. Neko vrijeme
tako počivam u čari tog svijeta, i budem slobodan.
Presložio sa američkog engleskog Radomir D. Mitrić