Poezija, Bojan Đurđević

Poezija, Bojan Đurđević




Mrak


Spuštaš zastor na prozor moga svijeta
Možda bolje da je mrak 
Šapućeš
U mraku nema ništa strašno

I zato zidam svjetlo pazeći
da zatvorim sve rupe
Da se nigdje ne pojavi 
Sunce i stotine leptira na srcu
A prazninu ostavljam otvorenu kao ventilacijaki zrak

Erupcija mraka sjećanje prošlog života 
Nostalgija se može rezati nožem
Prošlost je pala u komu
Previše sam ponosan da pustim riječ
Premalo sam hrabar da ti šaljem očne signale

I tako sam mrak 
A možda je i tako bolje


Bunar


U pupku života stvorio se prasak
Svemir je sašio nit
Zemlja je veliko posuđe
Gjde kuhaš svoje zvijezde rasute po voćnjaku jabuka

Možda ne znaš ne shvaćaš
Da je noć poput tanjura
Koji se može razbiti u dva dijela
Tvoje su oči dalekozor
One promatraju u dubinu
Sve više i više sve jače jače sve dublje i dublje


Mjesečeve mijene


Kao da nismo ovdje
Tako se duboko osjećam
Tijelo mi je na sjeveru
Duša na jugu
Ja živim između dva svijeta
Ja sam tišina
Dok si ti okvir televizora
Ponekad proviriš
iz katodne cijevi
Pa se vratiš na mjesta u izolaciji
Tamo sunce ne dopire

Pusti, izvuci se odavde
Vani te čekaju mogućnosti
Kažeš, bojim se
Strah me samu hodati po trnju bosa
Prelaziti ilegalno granice koje smo gradili
Hodati po rijeci
Penjati se po planinama

Ja sam zima
Ledeno hladna kao špricer
Ti si ljeto
Pakao, žega,
Kažeš ne daj me
Ne mogu više letjeti
Teško je brisati prošlost
Zavući se ispod
Prestati disati
Izgubiti vid

Pričaš mi o brisanju svemira
O gubljenju namještaja pri selidbi 
Kako si izgubila tok rijeke
Negdje daleko iza sebe

Dalje ne možeš
Nema snage
Seliš se
Odlaziš sve su ti bliže mjesečeve mjene

Slika Natalija Sidornaja, Pinkoi

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".