Dna
Gledaju me sva moja dna
odnedumljena
i pitaju kako.
Gledaju me sva moja dna i pitaju: "Kako, pobogu, kako sve to možeš".
A ja im zborim.
Hm, lijepo, lijepa moja
odnedumljena dna.
Isto onako kako sam vas pitala zašto.
Naučih sve od vas.
Neki novi ples
Pjesme nastaju u bijegu od svakidašnjeg
Slažem veš k'o da nas je šestero u domu
Toliko kupanja u jednom danu, je li to zaslužio, dan, je li
Stalno se motrimo o davanju životu
ne pitajuć je li on zaslužio nas
Koliko rutina žesti proizvodi u neženi a ženi, odriče se Boga i priziva sebe.
A, nije li to prizivanje isto, a sve zbog veša.
Neki novi ples će obrisati i ovu pjesmu, svanut će novi dan.
Muškinje neće zbjegovati od posla u tuđe ratove, bit će svoje bitke s žirantima.
Žene će presanjati svoja prava i naslikati novo rublje.
Odavno je politika od nas digla noge, nismo dobre rodilje. Slabi u svemu osim u izdaji i sofri.
Rublje miriše na novi omekšivač.
Nose
U rukama nose kesice lijekova na kilogram
bombonice za smijanje i neki željeniji svijet
Gledaju turske i ine serije u kojima žive savršene slike
zaboravljaju da je to gluma i da nikad njihov odvagani život neće takav biti.
Kesicu po kesicu, dan bez dana
nose
ne pitajuć u kakvom su oni filmu, ko bi gledao seriju o njima,
junacima
Neko bi im trebao reći da su junaci, da su savršena slika.
Nekoliko riječi, da, samo to,
inače,
njihove živote kesice nose
Može li
Može li mirna rijeka shvatiti hirovite.
Mogu li brzaci zastati i osunčati dah na kamenju.
Vrtlozi su često samo puka bdijenja
to kidaju nas, vuku pljesniva htijenja
da smo zbilja htjeli na dno otići
ne bi nas gnjilež mogla toliko dići.
