HELENA
Sada je lakše kada znam
- ti nikad nisi postojala
Bile su i neke julske noći zebnje pune
u posljednjoj godini opsade
Trebalo je samo dlanom pokriti strune
oštro kao mačem
Na tren!
I biti mudar i zastati
Još samo potez skakačem i vatra će u krilo
Jer tebe nije ni bilo - sada je lakše
Lakše se i rastati
Čuo sam da u Anadoliji polja zriju
svakog mjeseca jedna nova berba
I da monasi neki u slavu Boga svog
zvone sitnim praporcima od srebra
Nije me briga!
Što pod vodom slanom
u mrežama ulov čuva svoj dah
Još znaju rijetki
da skriven pod dlanom svemir će cijeli
kroz ples đavolji sići u prah
Jednom!
Neko će da toči
Kalež na stolu za večerom kikota punom
Tamo su oči i ne budi ih vojnička truba Ne!
Nije me sram
Prosta sam danguba što hvata zjala
sada je lakše - sada znam
Ti nisi ni postojala
