Ustaću i namah otići na Inisfri,
i izbu malu od ilovače i šiblja podići tamo;
devet ću gredica graha i košnicu imati,
i živjeti samotno na livadi gdje pčele zuje samo.
I ondje spokoj ću naći, jer tako on sporo s neba pada,
slazeći s koprena jutrenih na mjesto poja cvrčka;
tamo gdje ponoć sjakti i grimizno blještavilo podneva,
a veče ispunjava letom svojih krila konopljarka.
Ustaću i smjesta otići, jer danonoćno
slušam jezersku vodu kako tiho zapljuskuje obalu;
dok stojim na kolniku, ili na pločniku sivom,
čujem je duboko posred srca moga, tu.
Prepjevao za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
