Pustare, Robert Frost

Pustare, Robert Frost





Snijeg i noć brzo padaju, o, prebrzo,
na polje u koje sam gledao idući u prošlost tako,
zemlja je posve pokrivena snijegom,
ali se korov i strnjište ukažu uvijek posljetkom. 

Šume što ga okružuju - njihove su sada.
I sve životinje ugušene su u sopstvenim jazbinama,
previše sam rasijan da bih brojao,
samotnosti su me uhvatile sebi iznenada.

I samotna kakva samo samoća biti može 
jošte će samotnija biti, prije negoli je nestane,
u pustolini bjeline pod snijegom omrklim,
bezizražajnim, gdje nema šta da se kaže.

Ne mogu oni mene uplašiti svojim pustarama,
među zvijezdama i onima kamo nije stigla ljudska rasa,
toliko je toga mnogo u meni i blizu doma,
da mogu ustrašiti sebe kroz sopstvena pusta mjesta. 


Preveslao sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".