Između tebe i mene prelijeva se Abraxas
između lica i naličja nedostaju glave. Vječito
su ljekovite sove i sevdalinke. Tijelo mog tijela,
ako bude dobro past će kiša Andrea, moja
divljač ima slast najstrašnije hridi, ponovo je
izmislila telefon. Ponovo se vidari sreću gdje
se produbilo blaženo koljeno, a ''moje pleme
misli da polagano gubljenje tijela i duše je
prirodno''. Moje se blesavo napajalo u šumu,
i ti, koja si me čekala na čaj, imat ćeš istu
slast pepela mog pepela. Ti, najstrašnija hridi,
imat ćeš iste riječi praha, oboje smo spasitelji
skrušeni u kožu i tanatos.