Tri pjesme, Enesa Mahmić

„Slušaj. Dopusti da budem tvoj bog. 

Da te povedem na put koji se ni zamisliti ne da. 

Da ti ispričam priču.“

Rabih Alameddine

NE ZABORAVI ANTAKYU

Sad kad je utihnula sablasna grmljavina tenkova
I kad je sve daleko
Sjeti se granica po kojima smo hodali zaluđeni

Sjeti se tajnovitih ulica
Isprepletenih u slijepoj međuigri
Gdje u akšam
Posljednji ulični prodavači
Sklapaju štandove
I tromo vuku teška kolica
A Sezen Aksu
Tugaljivim glasom pjeva o prolaznosti ljepote:
Kad snovi ispiju tvoje godine
I kad se jednog dana osvrneš nazad
Slobodno plači, Firuze
Ispričaj koliko si bila zanosna

Sjeti se šarenih šarenih halja
Iza kapija gdje su čeznule zabrađene žene
I kako smo drhtali liježući na vlažnu zemlju
Onih jutara u proljeće
Govorio si:
Ne zaboravi Antakyu
Sve i kad sve drugo zaboraviš
Ne zaboravi Antakyu
***

Sada brojimo dane
Kao stare basamake izlizane koracima
Na kraju svaki se list otrgne
I padne na tlo
Pod sivim jesenjim  nebom
Stvari izgledaju kristalnije.

CRVENA EMA

Najdraži,
Vrijeme je za pečatiranje pasoša
I posmatranje neba
Pristiže ih hiljade
Na hiljade prekobrojnih
Naoružanih do zuba
Da obave posao
Koji moraju obaviti

1919.  bila je očajna
U Piteru  ljudi su crkavali od gladi
Lovili smo ptice i pacove

„Anarhizam  ne uništava zdravo tkivo
Nego parazitske izrasline što se  hrane životnom esencijom društva!
Čisti zemlju od korova
Da ona konačno može dati zdrave plodove.
Anarhizam je jedina filozofija koja ljudskom biću donosi svijest o sebi.
Sloboda govora! Sloboda govora!“

Sloboda govora? – oštro je odbrusio Vladimir Vladimirovič
Evo nas, ovdje, okruženi sa svih strana neprijateljima!
Šta mislite kada kažete sloboda govora?
Ne možete imati slobodu govora, ovo je revolucija!

Najdraži,
Topovi nad Kronštatom 16. marta 1921. godine
Nisu ubili samo  mornare
Ubili su i moju vjeru da je naša borba
Početak kraja ovog nepravednog društva.

Kronsustanak?
Ne.
Revolucija je mrtva

FOKIDA

          oktobar 2014.

      

Čujem
Hučanje u borovima
Daleko i mahnito
    - Tifonovi trepereći jezici
Prostirem kosu u tvoje krilo
Kao u bešiku

Hladan i pust je drevni grad
Evociram
Sjetu fokidskih žena
Što se opraštaju s ratnicima  

Historija upisana u svaki kamen:
Razmrskana vesla
Kod Salamine
Šuma kopalja makedonske falange
Sjekira i mač
I molitva

Enesa Mahmić (1989), dobitnica je više regionalnih nagrada: „Aladin Lukač 2016“, „Risto Ratković 2016“, druge nagrade „Festivala poezije mladih 2015“, „Sosed tvojega brega  2016“. Poezija joj je prevedena na slovenački, talijanski i španski. Učestvovala je na više od  50 konferencija, radionica  i festivala širom Europe. Objavila je: „Faustova kći“ (2015), „Mape Alme Karlin“ (2016), „Na mjestu koje izaziva uzdah“ (2016).