Pupčanik
od mene do njega.
Sićušan
do nematerijalizacije, na stolu u sluzi,
Prošao
je kroz mene kao nova planeta sunčevog sistema
Bolno.
En
passage, kao da neće,
Kao
da mora,
Kao
da pristajem,
Stao
je u red
Na
moje mlijeko,
Moju
bijedu i jad,
Moju
jedva živu dušu i tijelo.
Nova
stilska vježba
U
zverinjaku,
Sisa,
Klokoće
promjenom,
Kovitla
se i migolji,
Napumpava
žile do prskanja,
Prska,
mali vukodlak,
Odmetnik
kalosa i sofosa,
Stravično
nerazuman,
Sa
čelom od geografija svijeta.
Bezobalan,
Protiče
mi kroz prste dok ga ninam –
Nina-nuške,
zvezdo, prinče, zlatniče, spavaj, živote –
I
dok ga ninam,
On
me drži u naručju,
Snažnim
rukama onog u koga će se premetnuti sjutra već,
Obavija
me toplo,
Vidim
ga,
Tužan
i veličanstven,
Svečano
moćan,
Vladar,
Od
moje čestice,
Vraćen
u svoj nedaleki početak,
U
svoje ništa sa svom jasnoćom neznanja,
Pomilovan
premudrošću,
Sverazumio
i sveprihvatio,
Očima
jednako punim i praznim slika
Kao
prvog dana,
Na
stolu,
Kad
pupčanik je od mene do njega.
Kad
on je moj
I
ja sam njegova.
Vidim
sve što će postati,
Kroz
plahi san,
Kad
se kosmos zavrti,
A
svjetina uznemiri.
Na
početku smo.
