Poezija, Katarina Sarić

,,100 godina s Aleksandrom Kolontaj"



A htjela sam da vas štitim i branim
da sahranim 
svako sjećanje na bolne zametke i amanete
na društvene nepravde
rovove i u korov zarasle krovove 
Htjela sam da vam oči izbodem zlatnom kopčom 
da progledate
Da odglumim ležećeg policajca 
kurvu s ćoška ulice 
siroče 
bolesnika 
udovicu 
sveticu
grešnicu
boksersku vreću
pljuvaonicu

sam htjela
samo da vama lakše bude 
Da se smanjim na zrno graška
sivo popodne bez vazduha daška 
da budem glas one prve trube
i naoštrene na tocilu sablje 
ralo od motike i grablje 
da od kolijevke do groba svaku rak ranu iskopa 
i prva u nju dragovoljno legnem
Htjela sam za vas zube da stegnem
da vas u tijelu bojažljivog kržljavca protegnem 
i kičmu da polomim 
da vam dokažem koliko vas volim 
djelima a ne floskulama 
Da porazbijam vam prozore
i vještačke nokte 
displejeve
i šoferšajbne
da vas za kose izvučem na talase
neke nove revolucije 
da riječ novu za nju izmislim a da ne izvisim
na otkinutoj deklaraciji 
potrošačkoj korpi s brašnom i uljem na akcijskom popustu 
otiraču za noge na izlasku
iz Delte 
kesici supe 
vreći prekrupe
Da budem vaša Lupe 
izrodim vam Romula i Rema
da na forumima izgradimo svijet novi vrli
pa da pohrli 
sve što još diše uzvodno i slobodno
protivkolotečno i vječno
ne ostane za bruku
Iz šake pepela
za vas da ustanem
sam htjela
da ste mi mogli oprostiti
ispruženu ruku

Ako te ikad više ugledam

Ako te ikad više ugledam -
nek to bude presedan
vrijedan glavne scene nekog istorijskog 
blok-bastera
ili vesterna
na kraju pješčanog grada 
bilo koji situacijski kontekst 
ovdje i sada
mirna šetnja građanski protest
samo nek ne bude čisti prud 
i onaj strašni sud pred kojim sam se smela 
zatečena naivna
kao iz Puškinove poeme kakve ispala 
očiju širih od plavetnila Baltika

 
Ako se ikad više digne ova flota potopljena
bijela zastava izbušena
zaliječena rana:
nek to bude na otvorenom moru 
s punim jedrima! -  
neka to bude viteški frontalno i slobodno 
da odigramo na fer-plej 
a ne onaj prokleti displej 
i staklo od kojeg pucaju zjenice 
- pa kud koji mili moji after-parti 
da ne bude uzalud sav trud građenja kula u vazduhu
gađenja pred svima koji ne nose ni vlas tvoje kose
i ne gledaju me kao da me gutaju
kao da u zemlju propadam oslobođena teže
griže savjesti -
za sto dana žalosti
jedan opjevan vatromet pa i na kijamet -
šta bi me bilo briga za vrijeme i trivijalne teme 
- muko moja pređi na drugoga -
tamo gdje su svi zvuci isti i svi strašno zvuče
gdje svršavaju simfonijski orkestri na ulice
a piskutave žice pune sale - 
gdje male su velike lažne prave 
tamo gdje od tebe napravila sam remek-djelo svog života
kakva megalomanija! onanija! 
divota i strahota -
i kako još grebe i zebe postavka u mojoj glavi tvojih rezbarija 

Samo da te još jednom vidim i skinem do ispod kože
pa neka me nalože
i na lomaču
nabiju na draču - 
ni pišljiva boba spram tebe iko

 
Samo da te još jednom vidim netaknuta 
i na peti se okrenem 
pa za tobom pljunem -
da me još jednom baciš psino u vjetar -  al' u leđa ovog puta!

Bez referenduma

Da nisi onda moje - kako si ga nazvala: otcjepljenje
ne potrebu za pronalaskom sebe 
koje s današnje tačke gledišta zrele žene mogu još samo uporediti sa separacionim strahom djeteta 
mirisom tople mokraće -
proglasila za krajnju i konačnu drskost nepopravljivog narcisa preko koje ne možeš da pređeš ovog puta

mogla bi da vidiš kako poslije svih ovih godina 
a mnogo ih je i mnogima brzog leta stižu na cilj i dalje potrebujem pola dana da se izmolim sakupiti 
ustati iz kreveta 
barem dva usporena filma namotana oko duplih čarapa dugih gaća i vunenog prsluka
od spoljnjeg svijeta otkinuta

da čuješ zamišljene dijaloge koje duvam kroz prste 
u svejednako dvije šolje vrućeg čaja
koje postavljam
kao da je bila juče ona najcrnja mi ikad 2012. godina smaka po kalendaru Maja 
smaka našeg ličnog svijeta 

kao da još si tu s druge strane stola 
lakiraš nokte na nogama i ubjeđuješ me da je Lu Salome odgovorna za održivost Antihrista da nema ljepote bez bola 

Da si moje genijalno trenutne zahvate u misaona područja
umjela pokriti totalnim odsustvom praktične inteligencije zbog koje sam paralelno retard bez grama mozga 
vjerovatno bih ostala tvoja štićenica ispod staklenog zvona
ona 
koju ćeš rušiti da bi zauvijek trebala oslonac 
figuru otac 
sve pod konac 

Ne bi mi bilo ovako hladno
ni jadno
zuriti ispod prozora građanskih porodica šunjati se oko crkve na crvena slova
držati noktima još samo za strahove 
uz koje se uspinjem ko uz konopac 
pa padam na mahove 
pa iznova sve
a još mi onaj palac 
u ustima prije nego usnim 
u uglovima usana vazda izgrižena krasta

Ne bih naučila da živim 
da me nisi onako odsjekla 
kao badnjak s hrasta

 Izvod iz matične knjige rođenih iliti umrlih

Rodila sam se pod crvenom zvijezdom
a rasla 
zagledana u onu Mikinu plavu
Nije trebalo da ih lovim strasno
/zvijezde/
već da gledam preda se
Nisam tada znala da sama ću sebi postati najveći neprijatelj
besportfelj 
oka zgasla
Zatočenica u
bijelim kočijama što preko polja jezde
da će se kola svaka
na meni slomiti
i svaka me rđa nagristi
Trebalo je da izučim diplomatiju
nabubam neku taktiku
nabacim blaziran kez
disjunkcije ekskluziv
/ili da se makar zavučem u mišju rupu/
dok sve ovo prođe
glas se kiča i zatrovane krvi stiša
pa da s bezbjedne udaljenosti iscrtavam maršrutu
puta
u kokošijim kostima
u graškama
na čija isturena mjesta još samo moja tvrdoglava priroda juriša 
Trebalo je da izučim geografiju
/ili barem strane svijeta/
da odaberem 
/zlu ne trebalo/:
ili – ili
bili – ne bili
jadni
gladni
paradni
pa kome bi šta zapalo

Oduvijek su me ispitivali
čija sam
- mamina ili tatina?
za koga sam
partizane il' četnike?
Ruse ili Amere?
Djevojčice il' dječake?
Sir ili meso?
/burek/
Odgovarala sam uvijek prkosom
tek
da se oglasim prisustvom
da ni sa sobom nisam načisto
da glavu nosim na tankoj niti za tijelo prikopčanu
da je samo srećnim okolnostima
Darvinova teorija i na meni potvrđena
/inače bih i nju usput negdje zaturila/
Trebalo je da budem umiljato jagnje
koje dvije majke sisa
kad već ne zna da bleji
a kamoli okači zvono predvodnika
Trebalo je da budem bilo što
/makar nešto taman i svašto/
Samo ne da govorim istinu
nisu te uši bile spremne da je čuju
kao što nisu ni sve ovce crne u mraku
crna je još crnja
/ako ima kuda/
da ni sebi ne umijem pomoći
a svijet bih da mijenjam cijeli
Rođena sam u zlovrijeme
u neko mrtvo poluvrijeme
zaglavljeno
trinaesto prase nepodojeno
/A mogla sam biti bilo čija/
u doba koje je iskopavalo povampirene idole ispod praga
a čiste bisere guralo pod tepih
Ja napisala sam prvi stih
a već epitaf

Ne sluteći da sebi sam najveći neprijatelj
besportfelj 
- da biću bolja od njih
da ostaću ničija –

Kobajagi

Hajde da se pretvaramo

Da smo normalni
Da sve je kao
Prije
Nego su nas pregazili konvoji uvezenih
Skalamerija sa Zapada
Da nije bilo rata
Hajde da oživimo sve one male
Smiješne predratne metafore
Da se zavučemo u neke mišije rupe
Da ti grickam uho
Da napraviš mi rupe u siru
Kao nekad 
U miru

Da zaboravimo režanje 
Pokislog psića moga
Što je lajalo od straha
Da ne sklizne u kič i patetiku
Iza zatvorenih vrata
Da ne proglasiš ga za državnog neprijatelja
Zapaljenog u retoriku
Samo sam tvoju pažnju da skrenem htjela
Mačora tvoga
Predatora

Hajde da budemo stereotipi
Jednostavnosti
Kobajagi
Carevi nagi
U novim odijelima
Da ponovimo svaki kliše
Kojeg se dosjetimo
Da mi budeš i kuca i maca i medo-brundo
Topla ti je bunda
A ja tvoja ludica i vjeverica
Mala mudra
Da se izližemo od upotrebe
Skrijemo u babine niše
I svo slatko od višnje 
Pokrademo
A tegle razbijemo

Hajdemo
U deja vu
Pa mi reci da smo već viđeni
Toliko puta
Da smo jedno drugom dosadili
Hoću da se dosadim sa tobom
Kao navika
Prva kafa jutarnja
Izlizana fraza 
Rečenica prosto-proširena
Onaj udoban stari ogrtač iz ormara
Koji mi provjereno najbolje stoji
Hoću da me iznosiš
I da nas zaboli za modne trendove
Da ti krpim čarape
Džangrizava
U zlu i dobrome
Dok nas smrt ne rastane

Hajde da budemo nagi
Jednostavno
Rođeni 
Da sve zaboravimo
Kobajagi 

Sve
Osim ljubavi

Neriješena pjesma

Tu

između dvije nepoznate
nastanila se jednačina bez načina
jednočinka našeg stradanja
odigrana 
na neriješeno 
drama bez raspleta
Tu
sam stala ti na crtu
lopta dobačena
niotkuda
vatra posred studa
vječita peripetija
Tu
gdje igrali smo na završni skor
neizgor
osvojili sve svjetove skoro
zvijezde dotakli
pa se spotakli
ja još lutam
hroma bez oslona
đe ni zore niti ćuka
Tu
gdje igrali smo Aske i Vuka
dotakli pravi život
u zenita žaropečini
uobičajeno odsutan u kolotečini
gdje udarali smo penale
na žvale
vječito neriješeno
odriješenih ruku
- u ljubavi i ratu sve je dozvoljeno
zavezano
u muku
čvor
u tor
između žice i pištaljke
zakrvavljene utakmice

Tu
gdje nam je zazvonilo pa odzvonilo
tlačilo pa ozračilo
mjesto pod suncem
nad vrhuncem
tek da bi nas spržilo
do kojeg smo odrali stopala
od - aspere ad astre
zarad par zvjezdanih trenutaka
koje ćemo prepričavati unucima
- da oteto je prokleto
ako u svijest dočekamo
da su nam živote upropastile
razne koza nostre
i poslušne ovce
blejači na zvonce
Tu
gdje mi je tvoj dodir kožu spalio
još nosim žig
i još upirem vid
očinji
u ono isto bolno mjesto
osvojeno
bez ijednog metka ispaljenog
- ko čeka dočeka
pa vuka il’ čovjeka
hroma bez oslona
Tu
đe zore niti ćuka
ja još lutam
I još ne dam da mi stoka ubije duha

Opet

Opet pita s krompirom za večeru i ta vječito masna tepsija koju ti moraš da pereš uvijek isti film scena I na repeat

Skačeš od bijesa što nisi stavio soma na Juventus ja otvaram mejlove sve iste sadržine Poštovana ne primamo rukopise Poštovana nismo u mogućnosti da objavimo Vaš rukopis Poštovana zatrpani smo za period od naredne dvije godine

mijenjaju se samo imena tvojih klubova i mojih izdavača na sekvenci

Pretvaraću se da me je baš briga da sam za sve njih ionako prekvalifikovana da ne perem prozore na novim zgradama od plavog stakla da ljulja me Kafka na galeriji likova da ih gledam s visine dostojne ptice neg čovjeku

Igraćemo kaladonta dok ne počne film da se mota puštaćeš me da pobijedim svaki put za tu jedinu satisfakciju koja te ne košta ni para ni živaca ubjedićeš me da ta jedna vještina verbalne inteligencije neoboriv je dokaz nadmoći pred kojim padaju sve ostale nesposobnosti da se uhljebim snađem ostvarim da od tvog laskanja mogu da letim i lepršam a od jeftinog bijelog tijesta narastem ljepša i mekša od pamuka oblaka

Da ćeš kad dobiješ kad uleti ti napokon iz keca u kec da me vodiš eci peci pec na put oko svijeta a ne na pijac tržni centar koncert gledaćemo film

I tako ćemo zasićeni masnim riječima i komplimentima i kisjelinama preskočiti reklame i propagandni sadržaj

pretvarati se da su nam presmiješne marketinške ponude za stambene kredite u novim kvartovima ljetovanja za Grčku koja su u ovo doba već bukirana da su nam naduvane vijesti o povratku patrijarhata na širom otvorena vrata o ubistvima novinara seksualnom nasilju i zastrašivanjima

Da živimo u nekoj drugoj zemlji gledamo neki drugi film ili makar pređemo na scenu drugu da se ne vrtimo po istom krugu

 Foto R. Nerad

 Filter R.D.M.