- Magdalena Blažević
- Proza
Anika, Magdalena Blažević
*Sviće, a Anika Vukašinova još nije sklopila oči. Stoji na prozoru nepomična kao sova. Plavo svjetlo udara joj u grube crte lica. Tamne okrugle oči i kukasti nos. Usne su joj nabubrena požuda.Zagledana je u crni panj. Stablo oraha bacalo je sjenu na kuću, šuštalo i kucalo na prozor. Ljetos je izgorjelo u strašnom plamenu. Vatra je krckala i žarila ...