 |
| Slika Publishing Perspectives |
Vinograd
Kad vjetar i zima vinograd naš preobraze
u grku Kalvariju,
kakve li će ruke doći da nas raspnu
poput nevine loze?
Dokle će luč zvjezdani ridati britak poput trnja,
u noći našeg pustinjačkog života?
Dokad će mjesečina da se plaši osloboditi golog zatočnika?
Ili pak izbavljenja i nema?
Silesija vjetrova, na Veliki četvrtak, nahrupi poput ubojica
i zalupa o zidove naših zaključanih i prestravljenih duša.
Kapije su pale i ustave naše odbrane.
Kiše Velikog petka, po rimskoj naredbi,
marširahu, sa najoštrijim kopljima, na brdo vinozasada.
Strašniji od plačeva Svetog Petra,
nakon što ga je progutalo more,
naš bio je plač: "O, napušteni smo!".
Dočim gledamo u našem hudom životu razoren vinograd,
raskrojen surovim proljećem,
što ga je srdito razoralo.
Kao da smo zaboravili kako bičevi zime
i krst Aprila,
nište sve tokom jednog svjetlog čuda.
Uostalom, pogledajte! Čokot se golgotski sija sa granjem!
Vidite kako se lišće osmjehuje u svjetlosti,
i kako se cijelo brdo smije sa cvijećem:
I spoznajte kako našim prebrojanim venama mora poteći
puno života, kao slatka loza, prepuna sunca.
Uputstva mladom proroku
Podalje se drži, sinko, ova su jezera slana. A cvijeće ovo
insekte jede. I domaći luđaci
viču i skaču na veoma suhoj zemlji.
Ili gdje spomenik nekom nesrećniku
poput kakvoga zlokobnoga vođa
zapovijeda tim glupavim obredom.
Da plešu na toj čemernoj planini,
da plešu tamo, oni idu, ne bi li otrijesli grijeh
sa ruku i stopala,
pomahnitali, sve dok se iznenadna noć
ne spusti, veoma tiho, i čarobni grijeh,
ne dopuže tajno, nazad iznova.
Eho pustoši propast predskazuje:
Sedam ih je već zadovoljno, savladavaju sebe,
Donesite malo meskalina (Snaći ćete se već)
Ima nešto u tvojim kostima,
nešto je nečisto u tvojoj sudbonosnoj koži,
tradicija u tvom okrutnom i zavedenom palcu,
koju moraš poslušati, žvrljajući po toplom pijesku:
"Neka dođu svi i budu prisutni,
na mjestu gdje se užižu svjetlost i vazduh,
učeći i zabavljajući se. Pogledaj kako ljudi pješčani
poskakuju u golom oku bika,
otresajući divljinu iz svojih udova,
poput Svetog Jovana u kostrijeti,
i Ilije u plahovitom vazduhu,
Antonija u grobištima,
Povucite zamišljeni okidač, braćo:
Upucajte đavola, on će se vratiti ponovo!"
Americi su potrebni ovi kobni prijatelji
Boga i zemlje, da puze u mističnom pepelu,
prilično veliki proroci čije riječi ne gore,
dok se bore sa silnim neprijateljem čitav dan.
Samo ovi bezumnici (Srećne li šanse),
samo su oni poslani. Samo ta slaba grmljavina
što gunđa slanim ravnicama, u beskišnoj noći:
O, domu idi, brate, idi domu!
Nečastivi se opet uzvratio
i volšebni Ad guta muhe.
Seneka
Kad je uzeta baklja
i soba je u mraku
nijema žena
poznavajući Senekine puteve
osluškuje noć
glasine
posvud uokolo kuće
dokle se njezin mudri
gospodin šeće
unutar njihovog hrama
gospodar i cenzor
nadgledajući
svoje vlastite staze
svojim filozofskim
lučem
sprovodeći zakon na ulicama
ovog tajnovitog Rima
dotad žena njegova
tiha kao more
ne štiti ništa
čeka u mraku
noćne ptice
nedokučivi plač.
Presložio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
