 |
| Slika: Kadar iz filma Leha Majevskog "Pokój saren (Roe`s Room) - Jelenja soba", 1997. |
* * *
Kada je bog stvorio šumu,
postavio je jelena i košutu za vladare.
Njihovi su rogovi, koštane krune,
obznanili kraljevstvo divljači.
Jelen je vidio da su košutini rogovi
znatno ljepši nego njegovi.
Na njima su noću odmarale zvijezde,
vladaricu je krasio plašt mjesečine.
Jedne je večeri, dok je košuta spavala,
pregrizao njezine rogove,
sakrio ih duboko u šumu
da ih ne može pronaći.
Proglasio se jedinim kraljem
i košutu izvrgnuo poruzi.
Otada košuta tumara šumom
u potrazi za svojim rogovima
i plače, plače dok ne svane zora,
dok ne procvjetaju vrijesovi.
* * *
Košute su šumske jagode,
ne viđam ih tako često.
U strahu ne zalaze u naše selo,
previše smo strani napetoj prirodi.
Košute imaju kolute na krznu,
seoske ih žene oslikavaju po koži.
Koluti žena su koluti od ugljena,
košutini koluti bjeloočnice.
Ponekad nas vide svojim leđima
prije nego im se približimo.
Odgurnu se stražnjim nogama,
saviju tijelo i zajašu vjetar.
Košute u letu – otpuhane glave maslačaka.
* * *
Moja je majka bezimena košuta,
volovsko oko koje gleda iz kestena.
Na desnom bedru ima opekotinu,
poljubac sunčanog ugriza.
Moja je podlaktica stanište točkica,
procesija mravljih nožica.
Majka ih liže u nadi
da će ih rastjerati pljuvačka.
* * *
Rogovi su rašlje kojima očevi traže vodu.
Okreću se oko osi poput mravlje spirale smrti.
Kada okretanje prestane, očevi iskopavaju rupu.
Ako ne pronađu vodu, u rupu bace jelena,
vrlo često i umrlu djecu.
Na mjesto ukopa ostave rogovlje,
na tom se mjestu više nema što tražiti.
Zemlja ugibalište – šuma jelenjih rogova.
* * *
Zašto bog dopušta žrtvovanje kćeri
radi dobivanja muškog potomka?
Zašto daje želucima teške tonove
i hranu koja se sljubljuje sa zemljom?
Često mislim da su to priče naših očeva
kako bi nas držali u strahu, proširili nam zjenice.
Upadamo u njih kao u grobljanske rupe
u kojima završavaju moje prijateljice,
košute bez rogova.
