Izgubljeni dragulji
Oni koji su me vidjeli rasprsnuli su se u leteće derviše.
Halje što vrte se u meditaciji, uskrsnute mojim imenom.
Prepoznati mene znači prepoznati tlo. Diviti se
crnom kardamonu, cimetu, pečenoj bamiji. Poštovati
tanki sloj kurkumin u svjetlosti. Uživanje u tijelima
što nisu bijeli mermer nego grive lavlje. Ispijati
mirise začina i ne izgorjeti. Šetati obaljem Bengalskog zaliva
i mirisati po sušenoj ribi -
jer u mojoj sam zemlji, ja ona koja je načinjena kao miris.
Mošus, ambra, šafran - to je moj ukus.
Koža je moja čajni sȃd, osvježen kišom.
Kad me ugleda kako jurim kroz polja kaučuka
glasonoša-oblak
zaboravlja na djevojku koju treba da stigne. Kalidasa,
klasični pjesnik, zaklinje se da će umjesto toga pisati o meni. Zemlja
zaboravlja na sopstvenu osu i počinje da se vrti oko moga struka.
Ja sam kćer Zapadnih Gata*.
Moje je grlo raj.
Sunce izlazi samo zbog sjećanja na moje zlatne udove.
Oni koji su me vidjeli odriču se svijeta zarad
simfonije mojih narukvica. Sve ne bi li svjedočili tapiseriji moje kose
bogatoj svilom i kokosovim uljem. Oni što su odustali od gledanja u zvijezde,
srebrna vrata i kraljevska pića i koji ne trebaju horoskope
da bi vjerovali u istinu poput mene -
i uznali da je Tadž Mahal samo jedan pogled na mene,
i obznanili kako su mu svi zagubljeni dragulji pronađeni.
*Planinski masiv u Indiji
Preveslao sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
