Josif Brodski u okolini Arhangelska, 1965. |
U selu bog ne prebiva samo po uglovima,
kakoli dumaju podrugljivci, nego je posvuda.
Osvještan svaki je krov, i svaka posuda,
časno on razdijeli dveri napola svima.
U selu njega ima izobilno. U tiganju
vari on tako leću subotom,
poskakujući sneno pri ognju,
namigujući mi, kao očevidcu*, pritom.
Postavlja ogradu živu, daruje
mladu šumarevom sinu, i u šali,
da nikad ne doleti, brine se,
patka, lovočuvaru što strijelja u nju i nišani.
Mogućnost sve to u vidokrugu imati,
osluškujući aprilski zvižduk,
od jedinstvene je uopšte, blagodati,
što ima je seoski nevjernik.
*"-očevidcu" ostavljeno kao u primjeru tipa "-tajnovidcu", u ruskom je isto "-očevidcu", problem kod ove imenice je što bi se gubljenjem suglasnika "d" izgubio uvid u značenje riječi, a pravopisi su rezultat ustupaka i loših dogovora, koji prečesto zanemaruju logiku jezika
1964.
S ruskog preslovosložio za Hiperboreju Radomir D. Mitrić