Poezija, Ana Ilić

Poezija, Ana Ilić





Brat me je naučio da navijam za Partizan


Prelep je način na koji voliš Partizan.
Za takvu vernost je sposobno samo dete
koje i postaneš svaki put kad se zaore tribine,
ona je najčistiji deo tebe
znam kako sam uvek htela
da mi do nečeg bude toliko stalo
romantika koja nije u lepim očima, 
sigurnost koja nije u majčinom zagrljaju.
 
A tebi
ono što ja nisam, zbog koje živiš,
ono što ona nije bila, zbog koje si umirao,
to je Kecmanova trojka.
Ne smeta
jer znam da tako ne mogu da se vole
ljudi, previše stvarni,
ni drugi timovi,
koji ne pričaju petparačke priče naših života.

Brojim koliko puta 
te nisam slušala kako nas iznova opisuješ njima
i čudim se kako
sam se setila svake reči 
o Partizanovim pobedama
one večeri kad si prestao da pričaš o tome,
i pokazao kako može da 
se izgubi životna utakmica.

Znaš kad si mi obećao
još u osnovnoj
da ćemo da živimo u Humskoj
i gledamo utakmice sa terase?
Samo ti i ja, 
bez komplikovanosti odraslih.
ja sam se izgubila
u lažnoj nadi da ću naučiti da postojim
bez stradanja drugih,
ali si ti sačuvao iz detinjstva
mogućnost da vidiš crno-belo. 


Polarni medvedi na autoputu 


Vetar mi sipa prašinu sa tvoje gitare u oči,
jedva sam ih otvorila na trenutak,
samo da vidim da li je nebo zeleno,
kao što si pričao,
i da li ima polarnih medveda na autoputu,
i da li postoje droge jače od mog pogleda.
Kad vidim da je sve to bilo tačno
i da se čini kao jedina istina u mom životu,
držim ih širom zatvorene,
zidajući gradove kako je moglo da bude,
i kako može da bude
kad budeš više od smeha,
kad budem više od slatkih reči,
kad budemo više od naivnosti,
kad budu više verovali u nas.

Pomalo, ponekad 


Prošlo je vreme da se upoznamo,
Sad samo osećamo jedno drugo.

Prošlo je vreme da se poštujemo,
Sad se samo ne mrzimo,

A volimo se pomalo, ponekad.

Međusezonsko sniženje 


Kupila sam osmeh, jeftino,
Bio je na sniženju u radnji crnog humora
Našla sam ga između tezge sa traumama
I prepunih kutija instagram mimova i tiktok trendova.
Učinilo mi se da mi lepo stoji,
Iako mi mama kaže da se vidi da nije
Od prirodnog materijala.
Mislim da se to ne primećuje,
Sasvim dobro služi da
Ispuni moje storije bezbrižnošću,
Moje slike sladunjavošću,
Prazninu na kraju pesme smislom
I tišinu u razgovoru veštačkom naklonošću.

Na kasi su mi rekli da se ne prima povraćaj
Ako se primećuje da sam ga nosila...

Inspiraciji, koju sam izgubila 


Očekivala sam te više puta. Kao kad sam ležala sklupčana na podu, buncala i davila se u patetici zbog čoveka koji je morao da ide.
Razlog mog pisanja nije da te zovem da mi dođeš opet. Nedostaješ mi, to je tačno. Hoću da opet imam takve misli i spoznajem sirova osećanja koja zahtevaju grandiozne reči.
I da umem da kroz pesmu kažem da je neko gnusna izdajica i da ga poetično prozivam. Ali sad pišem poeziju na Zoloftu i nije loše ni to. Tako da tražim samo da mi vratiš ono što si mi uzela, noći, poglede, ispravne odluke.
Njega, najvrednijeg kojeg sam ti žrtvovala.

Bio-bibliografski podaci na veb-stranici autorke: anailic.rs/biografija

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".