Ne idite spokojno u tu laku noć, Dilan Tomas

Ne idite spokojno u tu laku noć, Dilan Tomas





Ne idite spokojno u vrijeme te mirne noći crne,
starost treba da gori i bjesni o koncu dana;
bješnje i bješnje sve kako svjetlost trne.

Mudraci shvate na posljetku: zbog pravednosti tmine,
riječi im nisu mogle munju razgranati tada,
stoga ne idu spokojno u vrijeme dok lake te noći ne mine.

Dobri, u posljednjem zamahu, nariču zbog jasne
sudbine krtih im djela što plesahu kad zelena bješe uvala,
bješnje i mahnitije onako kako svjetlost gasne. 

Divljačni oni, što hvatali su i opjevali u letu sunce,
i naučili, prekasno, u putu, kako su ražalostili ga,
ne idu spokojno za vrijeme noći te nujne.

Prisebni ti koji blizu su smrti, zasljepljeni što vide,
sljepoočja kako mogu da gore radosno poput meteora,
jarosno i kivno, dok svjetlost u tamu ide.

I ti, moj oče, što dio si te tužne visine,
i kome se molim, prokuni me, blagosiljaj, jarkim suzama, 
ne odlazi spokojno u toj noći miline,
nego se gnjevi i srdi, dokle svjetlosti ne nestane. 


© Dylan Thomas

Presložio za Hiperboreju Radomir D. Mitrić 

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".