Počitelj, Safet Zec
Sebi
- Ti hoćeš da živiš?
- O u što se uzdaš i nadaš?.
- Ljudstvo je postalo društvo a život pad,
- prodanje i poniženje
- Ti si se sklonio tu u stradanje i stojiš
- izgubljen
-
- O dokle ćeš ostati tako
- u borbi sa sumnjom koja te svakog svanuća čeka:
- bi li se izmučen smirio zavijek u smrti
- ili bi pošao natrag i stisno se u kut
- između poniženja i stida?
Ti...
- Ti, koju za me rodi
- tek moja tamna
- u mojoj duši tuđom riječi probuđena
- slutnja!
- Zar ti da sebe, dar nebesa, dijeliš
- tek među slijepce, sirotane?
- Sunce
- u noći mojih bdjenja
- sadi
- u otvoreni bezdan moje ljubavi!
O ovaj život...
- O ovaj život u kojem je sreća
- od ljudi s kojim negda dijelih dane zauvijek se rastat
- i još veća
- sa svima ostalima nikad se ne sastati!
- O ovaj rastanak, da nikad ne znam
- da opet neće doći sastanak!
- Jer ova lica neće da me puste, da se smire
- na rubu moga sna i moje samoće
- Unutra nepozvana vire, žmire,
- ušuljaju se i po cijelom prostoru se moje svijesti šire
- O kad bi samo kakav kutić osto
- neispunjen od tog života u momu životu!
Mi mučimo se...
- Mi mučimo se dnevno radom i gladom
- i hranimo se strpljenjem i nadom.
- I mnoga bolest već je na nas pala,
- al još smo živi, poslije sviju zala.
- Bog nikad kod nas nije došao za gosta,
- mi sami smo i sami sebi dosta.
- Kad nad nama se teške tame zgusnu,
- mi nalazimo spas u ljubavi i u snu.
- Tek kadšto kad se spomenemo sebe, izmučenih jadom,
- nad samim sobom bismo zaplakali kradom.
Krvolok
- Grdni rat već grmi, gruva
- Treba da se zacrveni svježe sva zemlja siva i suva
- Od tutnja tlo se ispod nogu stresa
- Svuda skoro bit će mesa!
- Već vidim gdje se dolje prvi čovjek (konj il pas,
- svejedno) svija
- O kako to prija!
O tko bi mogo ispjevati
- O tko bi mogo ispjevati
- pjesmu mladića našeg vremena
- Mladića što su ostavili zavijek
- svoj dom i (roditelje, braću, prijatelje
- i njihova božanstva
- i ostali sami
- da u samoći traže novog boga
- Po pustim sobama i nepoznati jedan drugom
- mladića nekoliko živi razasuto širom svijeta
- i muče se bez prekida i svako veće
- očajavaju
- i svakoga se jutra s novom nadom prenu
- Ne nema više pomirenja
- sa svime s čim su jednom raskinuti
- U sobama sirotinjskim i pustim
- budućnost svijetu stvara nekoliko neznanih mladića
- Mladići čije ruke trepte od čeznuća i -kao da bi htjele
- da tu budućnost odmah snesu na zemlju ko nebo.
Kuda da pođem...
- Kuda da pođem u ovu prazninu ispred sebe?
- Da se javim svojima ko sablast
- Il ko sramota prijateljima?
- Gdje god se javim među ljude nastane tišina
- Pogledaju me kradom
- i nešto prošapću
- i ćute
-
-
- Ja sam ko neki nosilac tišine
- i ćutanja
-
- Još mi je ostalo da se družim s kamenjem
- Kamenje ne zna da se stidi,
- kraj mene leži nepomično i ćuti zajedno sa mnom ćuti
- Sunce me prati kao oko
- Uviđam: treba otići nekud daleko od sunca
- Svoje ću tijelo ostaviti ticama
- Sebe izgubit u ništavilu.
Nemoć pjesnika
- Pjesnici nekad nadahnuti vjerom
- pjevahu ljudima o onomu kraju
- u koji čovjek prijeđe kad ostavi tijelo
- Danas se svakom fantazija slomi ,
- na rubu ovog svijeta.
-
- Dalje je ništavilo
- pred kojim pjesnik stoji stoji nemoćan i nijem
Smrtno sunce
- Odavno mi se tijelo krije
- od sunca, moje pogibije
- Životvorno sunce
- mene bonika plaši smakom
- Dođem li poda nj, u istom trenu
- oborit će me jednom zrakom
- Past ću bez krika na moju sjenu.
Vraćanje suncu
- Evo me svega svlada težina
- Ko potege s nategom, jedva pomaknem ude
- Evo me svega svlada vrućina
- Ohladit bi me mogla samo hladna zemlja.
- I glas mi usahnu u grlu suhom
- Nikad ga više neću čuti svojim uhom.
- Zanavijek pustih težini trup i trudne mi ude
- Usijanim tijelom grijem oko sebe uzduh žestinom jula
- Bez glasa gorim, u tjeskobi
- Vraćam suncu sve što od njega dobih.
Smrt
- I smrt će biti sasma nešto ljudsko
- Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim rve
- i hropti
- i smalaksava i stenje
- i onda stane.
- Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac.
- I ljudi u to što se zbilo gledaju ko u neki svršen poso
- i podižu se kao kad se podižu od stola
- i sluškinje se uprav tad najviše uzrade
- Mati će živinski kriknuti
- otac zaćutati
- i buljiti nijemo cijelog dana.
- Izvornik: Wikipedia
