Lavovi kruže ulicama i
Zapanjeni, mahniti psi.
Zvijer je zatočena u srcu grada
A tijelo njegove mati
Trune u ljetnjoj zemlji.
Pobjegao je iz grada.
Krenuo na jug i prešao granicu
Ostavio za sobom
Haos i lom.
Jednog jutra je osvanuo u zelenom hotelu
Neki čudni stvor je zavijao kraj njega.
Znoj je lio sa njegove sjajne kože.
Jesu li svi tu?
Svečanost počinje.
Probudi se!
Ne pamtiš gdje je to bilo.
Zar je snu već došao kraj?
Zmija je bila svijetlozlatna
Staklasta i uzmakla.
Bojali smo se da je dodirnemo.
Čaršavi su bili vrele mrtve ćelije
A ona je ležala kraj mene.
Ne stara… Već mlada.
Slapovi riđe kose
Po bijeloj, mekanoj puti.
Sada ! Trči do ogledala u kupatilu
I pogledaj se!
Ona ulazi
Ne mogu proživjeti svaki vijek njenih tromih pokreta
Puštam da mi obraz sklizne
Ne hladnu, glatku opeku
I osjeti peckanje ledene krvi
Uz skladno skitanje kišnih zmija…
Nekad sam znao jednu malu igru
Volio sam da se puzeći vratim u mozak.
Znate na koju igru mislim?
Zvala se “put u ludilo”.
Možete probati da se igrate
Sklopite oči, zaboravite ime
Zaboravite svijet, zaboravite ljude
I tako ćemo podići novi zvonik.
Zabavna igra.
Slobodno sklopi oči, nema gubitnika.
Ja polazim s tobom.
Opusti se i eto nas na drugoj strani.
Tamo daleko, duboko u mozgu.
Tamo daleko, davno u mom bolu.
Tamo daleko nema nikad kiša.
Kiša samo nježno pada na gradove,
Na glave svih nas.
A lavirint kapi
Krije nečujna prostranstva,
Nervoznih stanovnika ljupkih brežuljaka,
Obilje reptila, fosila, pećina, hladnih visova.
Sve kuće su pravljene na isti kalup
Svi prozori su navukli kapke
Zvijer od automobila je zaključana do jutra.
Sada svi spavaju
I nema prostirke, i prazni prozori.
Slijepa prašina pod krevetima bračnih parova
Zamotanih u čaršave
I kćeri nadmene
Sa izbuljenom spermom umjesto bradavica.
Stani!
Ovdje je pokolj.
(Ne zastajkuj da govoriš i zvjeraš naokolo
Tvoje rukavice i lepeza su na zemlji
Napuštamo grad
Bježimo
Jedino s tobom mogu krenuti)
Ne dodiruj zemlju
Ne gledaj u sunce
Ne možeš ništa drugo sem
Bježati, bježati, bježati.
Bježi.
Kućica je na brijegu
A mjesec pored nje
I sjenka svakog lista
Odaje divlji povjetarac.
Draga ! Bježi sa mnom.
Bježi.
Bježi sa mnom.
Bježi.
Bježimo zajedno.
Topli je dom na vrhu brijega.
Raskoši, komforni dvori
I crveni nasloni luksuznih fotelja.
Ništa nećeš saznati dok ne uđeš unutra.
Tijelo mrtvog predsjednika je u vozačevom automobilu.
Motor radi na ljepilo i smolu.
Pođimo, ne tako daleko,
Samo do istoka da sretnemo cara.
Neki odmetnici su živjeli na obali jezera
Župnikova kći je zavoljela zmiju
Koja živi u jami kraj puta.
Probudi se, djevojčice! Skoro smo kod kuće.
Sunce, sunce, sunce
Gori, gori, gori
Mjeseče, mjeseče, mjeseče
Pašćeš u moje ruke
Uskoro!
Uskoro!
Uskoro!
Ja sam Kralj Guštera
I mogu sve.
Došli smo
rijekama i putevima
Došli smo
Šumama i slapovima
Došli smo
Iz Karsona i Springfilda
I mogu vam reći
Imena kraljevine
Mogu vam reći
Stvari koje znate
Osluškujući pregršt tišine
Verući se dolinom ka sjenci.
Sedam godina sam proveo
U razvratnom dvoru izgnanstva
Igrao čudne igre
Sa djevojkama sa ostrva.
Sada sam se vratio
U zemlju pravednih i jakih i mudrih.
Braćo i sestre svjetlosnih šuma
O djeco noći
Ko će od vas jurnuti u lov?
Sada noć stiže sa svojom purpurnom svitom.
Povucite se u šatore i svoje snove.
Sutra ulazimo u moj rodni grad
Hoću da budem spreman.
