Sonet XIV, Milutin Bojić

Sonet XIV, Milutin Bojić




Tražio sam jedno novo nebo, da bih
Zagnjurio dušu sa snovima svima,
Dušu punu praznih oseka i plima,
Dušu, čiji kuti behu laži siti.

Ti splet svojih želja nevinih i slabih,
Uzdahe svih noći, svih leta i zima,
Pesme svih sotona i svih serafima
Htela si u jedan kip svih snova sliti.


Oboje za istom žudili smo slikom,
Vođeni nejasnim lutali smo dugo,
Kô da nazirasmo mrakom jedno drugo,

I rekosmo reč, što ne rekosmo nikom
Na susretu prvom, mada nismo hteli
Mi smo se voleli, pre no smo se sreli.


Fotografija Digitalna biblioteka Milutin Bojić

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".