 |
| Oskar Vajld u grčkoj nošnji, Grčka, april, 1877. |
izgaralo poput zagrijana opala u vazduhu,
jedro smo podigli; vjetar je zaduvao divno
ka plavim zemljama što leže na istoku.
Sa strmog sam pramca pogledao žustra oka,
na Zakintos, sve maslinjake i potoke,
litice Itake, snježni vrh Likaona,
i sve bregove rascvjetale Arkadije.
Jedro je lupalo o katarku,
na bokovima lađe mreškanje vode,
žubor djevojačkog smijeha na krmi,
jedini zvuci - kad zapad poče da gori,
i crveno sunce stade po morima da jaše,
konačno sam stajao na grčkom tlu!
Preveslao do Hiperboreje sa engleskog Radomir D. Mitrić
