Fotografija Stivena Parkera, Alami Foto
Ležim, razmišljam
sinoć
kako duši svojoj da nađem dom
gdje te voda ne užedni
a vekna hljeba nije kamena
Jednu sam stvar smislila
i ne vjerujem da sam u krivu
kako niko,
ali baš niko,
ovdje ne može opstati sam.
Sam, posve sam
niko, ali baš niko
ne može ovdje opstati sam.
Postoje tako neki bogataši
sa novcima koje ne mogu da koriste
čije žene trče uokolo poput ženskih aveti
a djeca im pjevaju bluz
imaju skupe doktore
koji liječe njihova srca od kamena
Ali niko,
ne, niko
ne može ovdje sam opstati.
Sam, posve sam
niko, ali baš niko
ne može ovdje opstati sam.
Sad ako pažljivo oslušneš
reći ću ti šta znam
olujni se oblaci skupljaju
vjetar samo što nije zaduvao
ljudska se rasa pati,
i ja mogu čuti taj jauk,
jer niko,
ama baš niko,
ovdje opstati ne može sam.
Sam, posve sam,
niko, ali baš niko
ne može ovdje opstati sam.
© Maya Angelou
Presložio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
