Svako jutro
otvaram ih i razabirem na sunčevu svjetlu.
Način na koji se jarke granate, s fotografija,
lučno spuštaju u susjedstva
poput zvijezda, nalik smrti
što premeće sve u sivi šut prije
negoli se objektiv i pomjeri. Koji li to
mračni dio duše moje
drhturi: ne želiš da znaš ništa više
o ovome. Potom: ne znaš ništa
dok ti se i ne desi. Kao i spavači
što se bude i trče u podrume,
kao djeca koja vrište, a jezike im
što premeće sve u sivi šut prije
negoli se objektiv i pomjeri. Koji li to
mračni dio duše moje
drhturi: ne želiš da znaš ništa više
o ovome. Potom: ne znaš ništa
dok ti se i ne desi. Kao i spavači
što se bude i trče u podrume,
kao djeca koja vrište, a jezike im
preplavljuje voda u trudu ne bi li otplivali -
i kako se jutro projavljuje
kao troma bijela ruža
dok se prilike penju preko zapjenušanih pragova,
krećući se među zdrobljenim kolima, ulicama
na kojima jeka ambulantnih kola neće
stati čitavog dana - smrt i smrt, prljava smrt -
smrt kao istorija, smrt kao navika -
kako ponekad i kamera zastaje dokle se porodica
ne razbroji, dotle svi su živi,
usta su im suhe, bezriječne pećine
na zamrljanim mjesecima njihovih lica,
ludost je to za koju još nismo dali naziv -
sve ja to još čitam u novinama,
na suncu,
čitam sopstvenim hladnim, oštrim očima.
i kako se jutro projavljuje
kao troma bijela ruža
dok se prilike penju preko zapjenušanih pragova,
krećući se među zdrobljenim kolima, ulicama
na kojima jeka ambulantnih kola neće
stati čitavog dana - smrt i smrt, prljava smrt -
smrt kao istorija, smrt kao navika -
kako ponekad i kamera zastaje dokle se porodica
ne razbroji, dotle svi su živi,
usta su im suhe, bezriječne pećine
na zamrljanim mjesecima njihovih lica,
ludost je to za koju još nismo dali naziv -
sve ja to još čitam u novinama,
na suncu,
čitam sopstvenim hladnim, oštrim očima.