Bezuha
Upozorenje
Ne umijem voljeti kad pritisneš
dugme
Još manje prestati
Vive mon amour vive
U brutalnostima mojim
Kao humana religija
Koja propovijeda odsijecanje ruke
Protivna samoj sebi
Kao fantazmagorija u sivom
Kao odugovlačenje namjeravanje
preznojavanje
Ko bi rekao da je tako lako reći volim
Jezikom koji je alergičan na riječ ljubav
Ne mora da znači a može da bude
Što udara u glavu ne udara u srce i obrnuto
Onaj ko čita brzo nikada neće stići do suštine
Onaj ko sporo voli ne ide nikuda
To je ipak samo upozorenje
Neko će jednom obuzdati tvoj smijeh
I u staklo ti zatočiti usne
Bez razloga bez imena bez pitanja
Vive mon amour vive
Sa krvlju vrelom kao samum
I rastankom hladnim kao zemlja
Zaključkom kratkim kao smrt
Bezazleno je nemoćno tužno
Upozorenje
Ali me svojom vedrinom
Prisiljava da ga se bojim
Njoj
Ko pozni oblog polažem luk.
Naramak ljubavi sirotom blagu,
Planula. Disala. Umrla. Muk.
Vrelom joj hladnu milujem glavu,
Za sva ta vrata jedan je ključ.
Zrno u smokvu, biser u travu,
Tkivo u tlapnju, tmušu i žuč.
Udovica pažnje. Siroče spasa.
Puhor maslačka. Obojen mak.
Još uvijek ona! S izrazom užasa
Uzlovima tame očiti znak.
Prstima svojim uzalud dražim
Topao gejzir sapet u val.
Mrtvac na grobu tvome.
I tražim Od očiju tvojih svetiji gral...
Avan pun vode i skroba,
titraju pčelinje strije.
Sa žaokom i pola droba
ode; a droba i nije...
Zinuće sumrtva opna,
ko trolsko oko, u čaši...
I cvijet sa dalekog kopna,
za pokrov toj zelenoj kaši.
Buket o mermer. I kanda
staniolski oklop se skide...
Ascocentrum, Arachnis i Vanda
- To cvjetovi kunu hibride.
Oh, mokara, mokara,
ti si fetus u trbuhu bilja,
ti si pobačaj slutnje, sansara,
divni nespoznatak cilja!
Tlo duguje život parfemu.
I mjesto da skupe se crvi,
ti prospeš svu đecu po njemu:
Negra opet, u krvi, u krvi...
Slika: Sergej Lukjanov
