Čuje se “Kolo kraljice Drage”. Noć tek počinje, oficiri tek naručuju vino.
Kad su ih pobili, nijedno zvono nije za njima zazvonilo. Nijedno. Ni klepetalo monaško.
Tišina
nakon usječene sise, izgorene kose, rasparavane utrobe. U tišini
dvoglavljen orao, bijel. Ne zna kojom bi glavom jetru zakljucao.
Takva bila poplava, da je Drina odnijela i nišane i krstove s grobalja.
Našli ih zajedno s granjem, nasukane po obali, pootpadalih slova.
Iz slupane crvene ljuske uskrslo oguljeno jaje. Na tanjuru još mokra sol i tankonarezani kruh.
Orlić je to, ugrubo, u olovci.
/Sinopsis za predstavu “Kraj dinastije Obrenović”/
Foto Damjan Tadić, Cropix
