Art of Vladimir Dunjić |
Golim bedrima ideš kroz koprive
Golim bedrima ideš kroz koprive,
bijelim bedrima, u crno obučena.
Ti ćeš me ubiti.
Zavolio sam tu tvoju pjesmu
u kojoj loše prolazim:
ništa neće biti od našeg sina,
ništa neće biti od naše kćerke.
A dolje u gradu rat nervoznih vlada
i mlake su prilike da stane.
Dockan je, kažem, dockan je,
jer sam sijede kose
i crna ovca porodice.
Ti ćeš me ubiti,
golim bedrima idući kroz koprive.
Slabe su prilike da zaboravim
onu pjesmu,
da rat nervoznih dolje stane,
i da me ti,
u crno obučena,
golih bedara idući kroz koprive,
obiđeš.
Branko Čučak