Na hebrejskom genizah znači “pohranjeno”
I može biti soba u sinagogi
Gdje se odlažu islužene Tore i svete knjige
I može biti mjesto na groblju
Gdje se nečitke knjige sahranjuju
Jer bi u njima ipak
O ipak
Moglo biti zapisano božje ime
Znam za božansvenost koja se metkom
Nadahnjuje
I njegovom prolaznošću
Onaj koji je pisao knjigu nazvao je La Commedia
Samo komedijom dakle
Bio je temeljit i precizan i zidao 14 000 redaka
U tercinama
Između 1308. i 1321.
A djelo je objavljeno tek 1472. u Folignu
Imenom La Commedia
Radi se o Uskrsu iz 1300. i putu na kojem je
Vodič najprije Vergilius Publius Maro
Kroz Inferno i Purgatorio
A onda i Beatriče kroz Raj
Pridjevski epitet “božanska” dodat je tek 1555.
Inicijator Boccacco
Dodavši svoj tekst U SLAVU DANTU
Posljednja je riječ svih pjevanja – zvijezde, stelle
Biskupsko sjemenište Lavovi kod Kotora
Franjevačko
Donijelo je odluku da u godini 1910.
Objavi prijevod La Divina Commedia Dantea Alhigieria
Uskršnjeg tog putnika iz 1300.
Braća su franjevci te 1909. također odlučili da se ne može
Epitet “božanstvena” dodavati kako se komu prohtije
Ne može božantveno uz svaku riječ drhtati
Sljedbenici su se asiškog ptičjeg sugovornika
Dogovorili
Da komedija nikako ne može božanska biti
Te su u Kotoru 1910. u sopstvenoj nakladi
Biskupskoga sjemeništa dakle
Tiskali u prijevodu Frane Ticića Uccelinia
Danteovu LA DIVINA COMMEDIA kao – DIVNA GLUMA
U genizama prostruji napetost
Kao kada imenicama pucaju himeni pri samoizgovaranju
(DIVNA GLUMA, Dante Alhigieri
Biskupsko sjemenište Lavovi, Kotor
Format 25puta17 cm tvrdi uvez broj stranica 594
Kuna 350, 00
Antikvarijat, Preradovićeva 5, Zagreb)
Takav jedan primjerak DIVNA GLUMA
Bio je pohranjen u antikvarnici nepoznatoga
Knjižara u Sarajevu
Sudeći po vlasničkim insignijama na prvoj stranici
Žigovima i pečatima
Knjiga s Danteovim tercinama bila je potom u
Osobnoj knjižnici slikara Ivana Tabakovića
U junu/lipnju 1993. na gradačačkom ratištu
Gdje je bila i Gradska brigada iz Prijedora s profesorima i slikarima
I glumcima
Knjigu je na zgarištu pod ruševinama župne crkve
Ledenice Donje
Našao ponovno slikar Veso Sovilj
Pokazuje mi okreće knjigu
Danteova La Divina Commedia u izdanju Biskupskoga sjemeništa Lavovi
Probušena puščanim metkom
Točno po sredini gotovo matematički precizno
Mogli smo se gledati kroz Dantea
Posljednja je riječ svih pjevanja – zvijezde stelle
Onda Sovilj otklopi naslovnu koricu
Ukaza se originalna posveta tiskana ušivena:
“Posvećeno slozi i ljubavi Hrvata i Srba,
istojezične i krvne braće!
Kotor, 1910.”
Metak je prošao kroz
Pakao Čistilište Raj
Posvetu tiskanu u stranicu
Ime Danteovo
I otišao
Nepreveden neprevodiv
Za knjigu i cijev kroz koju je prošao
Metak je genizu ranio
Božanstvenu neizgovorivost doslovce preveo u – šuplju komediju
I slikar i ja se gledamo kroz Dantea
Blatnih čizama
Već nečitki mrtvi ozbiljni
Izvornik: Hypomnemata
