Centar
Centar grada kao ni jedan drugi fenomen na svijetu umije da
mi sveže mrtvi čvor u sred stomaka, da me nakrca tremom za koju sam naivno
mislio da je bezrazložna i bezazlena. Kad god krenem u centar grada, ja sa svih
strana nailazim jedino na sebe kako idem u centar grada. Sve bi to ostalo da
lebdi kao u ,,Vatenu“, možda samo u literaturi koju čitam, da jednostavno
nijesam potražio stručnu pomoć. Iako je moje znanje iz hiromantije bilo sasvim
bljedunjavo, ipak se zabilješka sa dlana podudarila sa nalazima stručnjaka:
problem, dakle, nije bio u meni, već u samom gradu i njegovom centru koji se
nalazio svugdje i nigdje. Iz tog razloga, izašao sam pravo pred gradske oce sa jasnim
i ne velikim zahtjevom da vlasti postave izvijesno obilježje, betonsku piramidu
ili limenu tablu, na kojoj bi prosto pisalo ,,centar grada“. Ali, kako nijesam
razumio jezik kojim govore, zanemarujući uzgrednu činjenicu da sam sa tim
ljudima odrastao i proveo čitav život, te da je radnja cjelokupne priče
smještena u mom rodnom gradu, moja posjeta bila je bez uspjeha. Izbezumljen i
povrijeđen, zaputio sam se pravo u centar namjerivši da mobilišem sve sebe koji
su istovremeno sa svih strana krenuli u centar i sa kojima ću se u nekom od
njih i sudariti. Protest! Pobuna! Revolt! Računam, poznajem sebe, pa će
organizacija pobune biti dječja igra! Ono na šta nijesam računao, jeste da su
svi ti JA, koji su istovremeno i svagda hrlili ka centru grada radili za
policiju. Baš kao i sami centri koje nikada i nikako nijesam razumio. Pa ni
sada kada su počeli sjedjeti na ivici mog kreveta. Veoma je tijesno, a grada je
toliko.
Sužavanja
1.
Najprije samo ivica sa koje se lako sklizne u nešto gdje se pad ne primjećuje. Zato se ne uspravljam, ne otresam, ne popravljam garederobu. Nije me blam. Ne crvenim se. Ni meni nije dato da primijetim, a kako bi nekom drugom. Savršen pad jer nema nazad. Ko ga smisli, alal mu vjera!
2.
Stanovati u padu koji se ne primjećuje je po malo čudno. To je lijepa građevina, stamena, nova, iako su knjige sa imenima neimara davno pomiješane u čestice koje su raznesene krpama, sunđerima, metlama ili prosto usmjeravanjem vazduha kroz usta. Nikada nije skroz useljena, a stanarina se ne plaća. Svi liftovi idu na gore, a odrazi u ogledalima su uvijek mladi.
3.
Komšije vole da poklanjaju magnete za frižider čim dođu sa putovanja, a namijenjuju ih susjedima koji nemaju društvene mreže. Ovi ih pak, pošto iskažu divljenje i interesovanje, pruže djeci kojoj služe bezmalo kao valuta. Ja tebi dam San Marino, London, Peking, Moskvu i Beč, a ti meni svoj novi bager i Mostar kao kusur. I tako nastane rat.
4.
Lift. Za gore. Stepenice. Za gore. Vagajući između uštede vremena i zdravog života, čovjek primjećuje marginalne stvari.
5.
Na svakom spratu umjesto ormarića na kome piše ,,HIDRANT“, stoji staklena kutija na kojoj piše ,,U SLUČAJU POTREBE RAZBITI STAKLO“. Iza uglancanog stakla, kao što se da primijetiti, na komadu tkanine grafitna olovka. Dužina 149 600 000 km. Tvrdoća ,,HB“ – najbolja! Na njenom dalekom kraju neuprljana gumica. Za Sunce.
6.
Najcrnji.
Mrkli.
Mrak.
Pad.
