Sve za me otvori se.
Nek se oglasi šum Jehovin
Iz vrba, tih tvornica igala od smaragda,
Igala za kompase, što kažu da u Papama svagda
Duša prema djetinjstvu plovi.
Sve za me otvori se.
Čudima svojim uzmi mi sapu.
Pokaži zvijer što sebi šapu
U kljusa uhvaćenu pregrize do zore.
Vjetar u kome, nad gumnom, svjetluca pljeva,
Kao alemi. I Ljuboviđu koja za Crno more
Odnosi zvijezde. Pokaži litice
Sa zogovićevskim borjem na cirkuskome konopcu.
Mrtve uzle
I žive rane.
Zmiju koja s lijeske pjeva li pjeva.
Srce svijeta koje bije u kopcu
I pisku zgrabljene ptice.
Golubljeg jata uzlet
Ko pljesak prepune dvorane.
Vitice graha koje bijahu nalik na vitice
Iz potpisa učiteljeva.
Sve za me otvori se.
Pokaži svece i hulje.
Jastreba što u lijetu
crta crkvene lukove iznad raževa klasja.
Pokaži dijete rasciktano od čije košulje
Trk je pravio naduto jedro ponad zelenog talasja.
Sve za me otvori se.
Neka me, Bože, od mlade i žitke
Svjetlosti žignu stare rane
A zemne stvari neka mi postanu čitke
Kao naslovne strane.
Sve za me otvori se.
Pokaži svaki četinar, vjetrinom iščupan,
Čiji se miris mogao propisivati ko lijek
Od mržnje spram bližnjega.
I jasiku što vrije.
I cvijet što se najjače razmiriše, iz ćupa,
Kada gost-namjernik za našim stolom sjedi.
Pokaži dijete koje je bilo
Središte svjetsko nepokretno. A oko njega
Pučina, čije zeleno, poput jedi,
Valovlje mu je u susret vječno hrlilo.
