Satanska
groteskna priča
Nekakav motociklista stajao pred
prugastom crveno-bijelom rampom.
Kada se rampa spuštala
čuo je zvono.
Pomislio je na crkveno zvono i krenuo.
Nesreća se desila u Grčkoj.
Turisti kažu kako ga je ubila metafora.
Na vagonima voza koji je ubio motociklistu
bilo je ispisano lak bojom METAFORA
(što na
grčkom znači “transport”).
Crna pidžama
Donosiš mi dobre vijesti sa klinike
Želudac mi radi kao veš mašina
Iz kutije sa lijekovima odlepršali su leptiri samoubice
Skidate mi pertle sa patika
U osamnaestoj godini, otrov crven anestetičar
Nahranio me niskom grozdova kroz klonjsku masku. Gadljiva
duplja
Krklja od košmara i Plutonovih glasova hirurga.
Onda je isplivao doktor, držeći se za gumenu zdjelu,
Skinuo je kajš i šibao me kao dijete
O Atila bilo mi je muka.
Putujem kao Guliver sa lobanjom ukrštenih kostiju
U bolničkoj presvlaci, zapenušao od sedativa.
Kotrljam se do prve džamije gdje neki ljubazan hodža
Rukuje se sa mojom rukom umjesto mene.
Kada se nasmiješim usta mi se zašarafe.
Staram unazad.
Kao grudva snijega što kotrljajući se po snijegu postane gromada
Deseta mi je godina.
Željezni stub u pomračenju noževa.
Ljušte se godine, a od koruba neki tabut se pravi.
Pitam se čiji je taj tabut u gaju, šta se događa,
zašto me niko ne čuje?
Karikature Enesi
Mahmić
Poslije promocije mojeg romana Dementna knjiga
Od svoje recezentkinje dobio sam na poklon
Njenu knjigu poezijje Dolores
S posvetom
Najrealnijem piscu kojeg sam ikada srela.
Meni se nije činilo tako.
Tražio sam savjet od prijatelja pjesnika – slikara.
Tražio sam zagrljaj.
Tražio sam da umremo zajedno,
Jer po mojoj logici to je jedino realno.
Rekla mi je da je udata.
Suvišna riječ.
U restoranu smo plakali.
Ispratio sam je do hotela
I otišao.
Čujem suze u telefonu i dolazim.
Tražim pomoć prijatelja, pjesnika – slikara.
Mislio sam da sam osjetio miris parfema u sobi,
Ali vonj je dolazio od nekoliko uvehlih ruža u korpi za smeće;
Ležale su odozgo, bile su, dakle, skorašnje,
Preko gomile praznih kutija cigareta,
Jedne vrećice smokija,
zgužvanih papirnih ceduljica sa potpisima,
Nekoliko koštica od bresaka, već sasušenih,
Kutija u kojoj su bili tamponi,
A po dubljim slojevima nisam htio da
preturam – reče moj prijatelj.
Naslikao je naše portrete
na osnovu sadržaja naših kanti za đubre.
Sada znam zašto si plakala,
a možda i ti znaš zašto sam plakao.
Ali što se nikada više nećemo sresti, pitaj Satanu.
O AUTORU
Haris Jašarević je pjesnik i pisac, rođen u
Novom Pazaru 15.02.1992. Objavio je zbirku poezije Horor i Egzistencija (2013)
i roman Dementna knjiga (2018).
Dobitnik je nekoliko književnih nagrada:
Prva nagrada za poeziju i
kratke priče Duško Trifunović.(2013)
Prva nagrada za poeziju i
kratke priče Stanislav Preprek.(2013)
Prva nagrada za poeziju i
kratke priče Magda Simin.(2013)
Prva nagrada za poeziju i
kratke priče Pavle Popović.(2013)
Prva nagrada za poeziju i
kratke priče Joan Flora.(2013)
Prva nagrada za poeziju i
kratke priče Vojislav Despotov.(2013)
Prva nagrada za najbolju neobjavljenu
pjesmu mladih autora do trideset godina na konkursu novopazarskog Kulturnog
centra.(2013)
Za roman Dementna knjiga dobio je književnu
nagradu Nedžad Ibrišimović.
Zastupljen u Enciklopediji Sandžačke
književnosti. Objavljivan u časopisima Sent, Avlija, Večernje novosti i
Politika.
