Poezija iz karantina, Katarina Sarić

 N°1

Još malo ćemo ih plašiti koronom, bezazlenijim virusom od svinjskog gripa
Poslužiće im za uvođenje gluvog policijskog časa
(jeftiniji je od komora gasa)

Geto, geto, geto

Naša će se zemlja naći na listi onih koje su ukinule demokratiju za vrijeme karantina
(skupa s Mađarskom i susjednom Srbijom) kakvo divno društvo
Opet im treba ukinuti pravo glasa
jer opet bi birali istu stoku

A sjeća li se iko više mađarske novinarke koja je podmetnula nogu ocu s djetetom u naručju
tik ispred žice onda (po koji put?) kad je Evropa panično zatvorila granice
- Uvijek treba zaštiti prvo njeno veliko bijelo dupe -
(i nakupovati tone toalet papira u borbi protiv muslimanske države)
Muslimani ionako dupe peru prstima

I mnogo ranije kad je ruska armija već ulazila u Berlin
Mađari su i dalje klali svoje Jevreje i Dunav je povraćao mrku krv
(Dunav je srpsko more i Crna Gora je srpsko more)

Video u kojem momak iz Obrenovca sa psom i modernom frizurom na jež
gazi stotku kolima na migrantsko naselje sigurno pamtite
jer još je svjež
-svakog čuda za tri dana dosta-
trećeg će vaskrsnuti Spasitelj
tek da bi ga opet na krst razapeli
da nam kao bolje bude
(I Dnevnik Čarnojevića ste zaboravili)

Geto, geto, geto

A ja sam obećala da ću raspeti na krst svoje pjesme,

eto
i da ću im zatvoriti granice za ovo vrijeme i ovu publiku:

Selindžer str. 92. "Kunem se, da sam ja pijanista ili glumac ili nešto, i da svi ti glupani misle da sam fenomenalan, zgadilo bi mi se. Ne bih čak želeo ni da mi tapšu - ljudi uvek tapšu pogrešnim stvarima".

I prološke i epiloške
pa neka odleže u karantinu
kao riblje glave u kuvanom vinu
za neko drugo vrijeme
za neko sopstveno lice

Svi smo mi jednom bili izbjeglice.

N°2

U mojoj zemlji ne mogu više da nađem ljubavnika
(čak ni onog za jednokratno kresanje)
Zar nije bilo domaćih glavića, sramotnice?
Sad bi ga radije gurnuli u mravinjak - kažu, u izdubljenu rupu u zidu, kantu kreča

Kresala se s Arapinom i javno hvalila kako niko nije ušao u njeno tijelo dublje
ispod nivoa Mrtvog mora (prethodnika)

Sad ćuti i trpi u karantinu, apstiniraj kurvo muslimanska prljava

Sad si ga ugasila

U rodnom selu moga đeda
još stoji kula Arapova
ispod koje sam tanka rasla
jela hljeb sa sedam kora (tamo đe su nekad bili Ivanovići) kažu operateri taksi službi
(jer tu je sad rusko ekskluzivno naselje)

Još koja godina i niko se sjećati neće mještana

Uvijek mi je baba govorila:
,,I nisi bez za Crnog Arapina"
Nisi ti za ove naše bizine
crni biseru, ko zna iz kakve školjke ispao

 od starina

Neka njima njihove čistoće i finih manira
crnih košulja Musolinija i polja nagaznih mina
u tome je kvaka
“šjorice babina”

Kad bog zalupi vrata otvoriće ti prozor

Ova je zemlja natopljena spermom osvajača
i rodnice njihovih ženskinja su tuđom spermom isprskane
(ali oni ti to k’o zmija noge)
Zato će im se i utrijeti prečisti trag

(Baba je odležala italijanski zatvor jednog jutra kad nije stigla da nagaravi lice čađom iz peći)
Vidio je tad u polju lijep naočit karabinijer
Njena klet

Tako će i za tebe doći pješčani vjetar
pustinja, znaš, umije nekad da dobaci dalje od neobrezanih kožica i sušenih svinjskih papaka
smrada predrasuda

Najmekši je obrezani cvijet

N°3

Eksperimentisala sam u karantinu
(sa glavom)
Raskopala čeone režnjeve i oprezno silazila kroz moždane vijuge,

znate, kao kad učite da skijate,

uporno gazeći zastavice za vježbu slaloma

Ništa nisam naučila ni nakon svih ovih decenija
(opet ću da se sjurim strmoglavce i pokidam zastavice)

i vrat da slomim do moje prve svjesne samoizolacije:

Djevojačka soba s posterom Irona Maidena,

narukvice od kože i gomila srebrnih alki poređanih po veličini,

prstenje s kosturskim glavama,

pakovanja šibica koje ocu donose partneri iz zemalja Trećeg svijeta,

na noćnom stočiću: "O herojima i grobovima" rasklopljena bukmarkerom uredno na onom mjestu na kojem Alexandra gori u požaru
ostalo sve u “kao kreativnom haosu”

U toj sam sobi bojkotovala očevu odluku da ne odem na matursku ekskurziju (da se ne prokurvam)

Otac me je tukao žukvinim prutevima
Mora da je to ona matrica
koja krije rješenje kasnijih skupova
u kojima bojkotujem sve živo
branim se ćutanjem (dok ne proradi lavina)

Svejedno sam se prokurvala
i u svakom ljubavniku tražila oca
tražila onu zabranu (samo da bih mogla da je kršim)

i dobijam po guzi kad nisam dobra

N°4

Opet sam eksperimentisala sa glavom
iako sam se uredno snabdjela vibratorom najnovije marke prije uvođenja vanrednog stanja

(eno ga čami u fioci) pregorio je još prvog dana

Glupa kineska roba sa Zelenjaka

ma ko ga jebe kad prsti tako lijepo klize u zaštitnim rukavicama (ako se prethodno umoče u vazelin) bezveze mi je bio taj trošak skroz

Vukla sam pramenove na foliju (i oni su izgorjeli) srećom ostala je mašinica tatina

pa sam ih skraćivala i skraćivala i na kraju mi je pukao film (pa sam se do glave obrijala)

Uvijek se obrijem kad se budi vojnik u meni

 koji bi da natakne
nakitnjak osvete

Prvi
put me je silovao direktor omladinskog hotela u kojem sam trebala da se od sobarice unaprijedim u domaćicu
po majčinoj preporuci (zaprijetila mi je izbacivanjem iz kuće) ako ikom kažem:

“ćurko, što bi ti falilo da si se pritrpjela” samo da sad ne ispiraju usta s nama
da zaboravim
da zatvorim oči
jer biće ih još
(i bilo ih je)
to je naša ženska uloga
i bolje da se na vrijeme za nju pripremim

Oh, da, mogu oni da me siluju kurcem ali i ja njih jezikom (to ti nisi znala mama)

Od tada stvari zovem svojim imenom res extensa (za cogitans me zabolje)
pička, kurac, snošaj, jebanje do krvi

Pa naizmjenično puštam i kratim kosu: djevojčicu puštam da bi se  ljuljala
dječak bi da psuje i kolje mačke, spaljuje golublja krila

Od tada čekam da neko zavoli mog vojnika
čekam ljepotana za zvjerku
čekam krilo za nježno ljuljanje moje djevojčice

N°5

Rodila se ljubav u karantinu
Da li će preživjeti za ovo stanje preko žice

nevidjelice

Mojih je godina
izgleda kao san, da je ostao još jedan
a da nije zaglavljen u braku, ludnici, zatvoru, mrtvačkom kovčegu
još zna da pleše lakim hodom baletana

Hodamo na prstima po toj žici
zna da mi pjeva i pokriva me bajkama za laku noć

Ne spominje drkanje

Ne traži slike

Ne vjeruje mi da sam lijepa i u prirodi
da sam prirodna

Stepen alijenacije probio je sve tačke ključanja

ovo je doba sterilizacije,

 ne zamjeram mu

Ja loš čitač muške naravi
strašno se plašim da ću sve da upropastim,
- a dokazala bih mu lako da je klinac
(oni se na te lajv pale) njima je to strašno kul
i jedva bi dočekali da krenem prva
Da sam još kako prava
Super, super old skul

Njemu ne smijem da pošaljem ništa ispod odjevnog predmeta za taj dan
u glavi mi žena mog brata

Prvi put kad ga je dočekala na trpezarijskom stolu
za večeru
s raširenim nogama
dobila je pljusku (uz napomenu da samo kurva prva nudi)
Da prava žena želju skriva

Ljubav u doba karantina
Da li će (p)ostati živa

Da li će opstati?

Treba znati igrati

N°6

U karantinu sam izgubila na kilaži
ma ne da bih kontrirala sveopštoj kuknjavi zbog gojenja
stoga što nije mi bilo zabranjenog voća
za ovakve kao ja ne važi
protokol
ni strategija za preživljavanje graničnih situacija
samo gerila i glava kroz zid

jela sam kvasac u mlakoj vodi
od njega mi je ispadala pogača
dovoljno čvrsta da posluži mjesto kamena
da mu u snu razbijem glavu
ako se još jednom promeškolji tim svojim pužem
ponovo sam morala da spavam sa mužem
svake noći zbog policijskog časa
i što nije bilo ničeg na kablovskoj

Jebo ga patak, nije bio u zajedničkoj spavaćoj sobi od rođenja prvog djeteta
a u ovo doba kući od svršetka medenog mjeseca

Šaka bensedina u konjaku razblažena
da ga odradim, pa posle na čatu da izmasturbiram s ljubavnikom
s onom mojom voćkom

Etika svake situacije proističe iz improvizacije

Baš sam pravi zloćko

Katarina Sarić, 10. 03.1976. živi i stvara između rodne Budve i Beograda.

Na FF-u Nikšić diplomirala je filosofiju a potom jezik i južnoslovenske književnosti a na FPN-u Podgorica završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada.

Piše društveno angažovanu poeziju, prozu i esejistiku.

Autorka je 11 samostalnih izdanja, zastupljena  u brojnim koautorstvima, antologijama, zbornicima, na svim važnijim regionalnim portalima.

O njenoj su poeziji i prozi napisani naučni radovi. Djela su joj nagrađivana, prevođena i objavljivana u regionu ali i  na svjetskoj literarnoj sceni:

 “Seks i provincija” kolumna, Diogen, 2014. “Književnost i jezik u funkciji promovisanja univerzalnih vrijednosti i identitetskih komponenti crnogorskog društva ” FF Nikšić, 2017.,“Minervinim tragom” – antologija crnogorskog ženskog proznog stvaralaštva, FKCJ, 2018. “Personalni karusel – šizofrena zbirka” JU Narodna biblioteka Budva, 2018. “Paf-poezija -Arto”, Podgorica, 2019.

U prevodu na engleski jezik: “The Baffler” USA, “Balkan poetry today” UK, “The Wagon” Chennai, India, “ Pratik a magazine of contemporary writing” Nepal, međunarodnoj antologiji novih glasova “East  meet West Anthology“ India, “Epoque press”, Brighton i Cheltenham UK.  World Literature Today, 2020.

Makedonski: “Revija Branuvanja” 2014. i “Sovremenost” 2019. i romski: “Savorre amen sam e Devleske čhave” 2017. “Ašunen RRomalen” 2018.

Izbor iz političko-erotske poezije objavljuje u specijalnoj izdavačkoj kući za avangardna i ekscentrična djela svjetskih umjetnika “ Black Scat Books” California.

Uvrštena je izborom iz socijalne poezije u ediciju “Artifact Nouveau” kao materijal za čitanje na seminarima i kursevima Delta Koledža, Kalifornija za 2019. god. i World Literature Today, 2020. (work in progress).

Samostalna izdanja:

,,S one strane svjetlosti” – roman, 2011.

 ,,Caligat in Sole” – filosofsko-fragmentarna trilogija, 2012.

 ,,Nađa, uspori, zgazićeš pticu!” epistolarni roman, 2014.

,,Amputirani” – roman, 2017.

,,Akutna ženska sedmica” – zbirka priča, 2017.

 ,,G-đice Teatralne” – zbirka poezije, 2017.

,,SvejAdno mi je i ostale dijagnoze socijale” – poetska zbirka, 2018.

,,Kamijada i Kamiseja” – dvotomna savremena epika, 2018.

,,Moja Indija” – OM journay - putopis, 2019.

“Golo meso” – životopis, 2019.

“Glasswing F13 sl. Greta Otto” – halucinogeni dnevnik, 2020. (work in progress)

 Izvornik slike Youtube/RTCG, filter RDM

.