Artiljerijski anđeo
Razmišljao sam o tome kako ćemo preživjeti noć.
vožnja je bila glatka i anestezija je
polako djelovala.
bio je četvrtak,
nekako sam se
osjećao kao Andrija. artiljerijski anđeo
je obećavao samoću.
nikad se nisam osjećao gore. debla su promicala
i mislio sam da ih više nikada neću vidjeti.
kondukter je ušao dok smo još bili u zemlji.
tražio sam restoran ali ga nije bilo.
skuhao sam čaj na kamperskom kuhalu
i podbočio se rebrima. vani je titrao listopad.
jednom sam u vlaku zaspao
i probudio se u Vinkovcima.
jesen je bila na pomolu. hotelske sale i
saksofonska sola do ponoći, a onda
telefoni koji polako izumiru. poslije tišina.
šine koje razmiču prostor i postaju
pasivni princip povratka.
razmišljao sam o tome kako su krave napuhane.
kako po definiciji
ne podnosim završetke.
Marko Pogačar
