 |
| Windhome by ultima-thula on DeviantArt |
Imena i simbolički prikazi duhovnih središta
Što se tiče "najviše zemlje" mogli bismo navesti još mnogo drugih sukladnih tradicija. Posebice je poznato drugo ime, vjerojatno još starije od Paradeša. To ime je Tula iz kojeg su Grci izveli Thule. Kao što ćemo vidjeti, ta je Thula vjerojatno bila istovjetna prvome "otoku četiriju Gospodara". Također valja primijetiti da je ime Tula bilo pripisivano mnogim različtim područjima jer ga još i danas podjednako nalazimo kako u Rusiji tako i u srednjoj Americi. Nedvojbeno moramo uzeti u obzir da je svako od tih područja u nekom manje ili više dalekom dobu bilo sjedište duhovne moći koja je bila stanovito očitovanje prvobitne Tule. Poznato je da meksička Tula svoje podrijetlo duguje Toltecima. Oni su, kaže se, došli iz Aztlana, "zemlje usred voda". Očito je riječ o Atlantiku, a ime Tula dolazi iz pradomovine Tolteka. Središte kojemu su to ime dali moralo je, barem u stanovitoj mjeri, zamijeniti ono na nestalome kontinentu.[1]Pa ipak, valja razlikovati atlantsku Tulu i onu hiperborejsku, a upravo potonja predstavlja prvo i najviše središte svekolike tekuće manvantare. Ona je bila istinski "sveti otok" i, kao što smo prije kazali, njezin je položaj od početka bio doslovce polaran. Svi ostali "sveti otoci" koji su nosili imeistoga značenja bili su tek njegove slike. A to se odnosi čak i na duhovno središte atlantske tradicije koja upravlja samo jednim sekundarnim povijesnim ciklusom unutar manvantare.[2]
Reč Tula na sanskrtu znači "ravnoteža" te posebice označava zodijački znak toga imena. Po jednoj kineskoj tradiciji, međutim, nebeska ravnoteža isprva je bila Veliki medvjed. [3] Ta je opaska od golemog značenja jer je simbolizam koji se veže uz Velikoga medvjeda po prirodi najuže povezan sa simbolizmom Pola.[4] Razmatranje toga pitanja zahtijevalo bi zasebnu studiju, stoga se njime ovdje nećemo baviti.[5] Valjalo bi također istražiti odnos između polarne i zodiačke ravnoteže. Potonja se smatra "znakom Suda", a ono što smo prethodno, u pogledu Melkisedeka, kazali o ravnoteži kao obilježju pravednosti, može pomoći u razumjevanju njegova imena kao oznake najvišega duhovnog središta.
Tula se još zvala "bijelim otokom", a kazali smo da bijela boja predstavlja duhovni autoritet. U američkim tradicijamaAztlan za simbol ima bijelu planinu, no ta se slika najprie rabila za hiperborejsku Tulu i "polarnu planinu". U Indiji se "bijeli otok" (shweta - dwipa) koji se općenito smješta u daleke sjeverne predjele[6] smatra "prebivalištem blaženih" što se, očevidno, izjednačuje sa "zemljom živih".[7] Postoji međutim jedna očita iznimka: keltske tradicije govore o "zelenom otoku" kao "otoku svetaca" ili "otoku blaženika"[8]no u središtu toga otoka uzdiže se "bjela planina" koju, kažu, ne mogu dosegnuti vode potopa, [9] a čiji je vrh grimizne boje. [10] Ta"sunčeva planina'', kako se još naziva, isto je što i Meru: Meru je također "bijela planina" opasana zelenim pojasom jer je smješten usred mora,[11] a na njegovu vrhu sja svjetlosni trokut.
Opisu duhovnih središta kao "bijeloga otoka" (oznaka koja se, ponavljamo, mogla rabiti, kao i druge, za sekundarna središta, a ne isključivo za najviše središte kojemu bi ponajprije odgovaralo) valja nadodati imena mjesta zemalja ili gradova koji izražavaju istu ideju bjeline. Takvih imena ima podosta, od Albiona i Albanie preko Albe Longe, iz koje nastaje Rim, i drugih drevnih gradova koji su mogli nositi isto ime. [12] Ime grada Argos u Grka ima isto značenje.[13]Smisao tih imena postat će mnogo jasniji dalje u ovoj knjizi.
Valja napomenuti još nešto o prikazima duhovnoga središta kao otoka koji k tomu obuhaća i "svetu planinu". Naime, ako su takvi lokaliteti doista postojali (premda sve "svete zemlje" nisu otoci) oni su istodobno morali imati i simboličko značenje. Same poviesne činjenice, povrh svega one iz poviesti svetoga, na svoj način zapravo prevode istine višega reda na osnovi zakona podudarnosti koji je sam temelj simbolizma i sve svjetove sjedinjuje u potpuni i sveopći sklad. Ideja koju priziva spomenuta slika bitno je ideja "stabilnosti" na koju smo ukazali kao obilježje Pola: otok ostaje nepokretan usred neprestanog zapljuskivanja valova, pri čemu je zapljuskivanje slika vanjskoga svieta. A valja nam prijeći "more strasti" da bismo stigli do "planine spasa" do "svetišta mira".[14]
[1] Ideogram Aztlana ili Tule bila je bijela čaplja. Čaplja ili roda na Zapadu imaju istu ulogu kao ibis na Istoku, a te se tri ptice ubrajaju među znakove koji predstavljaju Krista. Ibis je u Egipćana bio jedan od Thothovih simbola, tj. simbola Mudrosti.
[2] U određivanju točnoga mjesta dodira atlantske tradicije s hiberborejskom velika poteškoća nastaje poradi nekih zamjena imena koje mogu otvoriti prostor višestrukim zbrkama. No, pitanje unatoč svemu mozda ne u potpunosti nerješivo.
[3] Veliki medvjed je i sam bio nekada nazivan “ravnotežom žada”, jer je žad simbol savršenstva. Veliki i Mali medvjed u drugih su se naroda poistovjećivali s dvije pločice vage. Ta simbolična vaga povezana je s pitanjem Siphra di-Tzeniutha (“Tajanstvenom knjigom”, odjeljkom Zohara): ona je “obješena na mjestu kojega nema”, tj. u “neočitovanome” koje polarna točka predstavlja za naš svijet. Mogli bismo, uostalom, reći da u Polu počiva ravnoteža ovoga svijeta.
[4]Veliki medvjed je u Indiji sapta-rikša, tj. simbolična nastamba sedam ršija. To se, naravno, podudara s hiperborejskom tradicijom, dok je u atlantskoj tradiciji uloga Velikoga medvjeda zamijenjena Plejadama koje također čini sedam zvijezda. Poznato nam je da su za Grke Plejade bile Atlasove kćeri te se su se stoga nazivale i Atlantidama.
[5] U svezi s onime što smo prije kazali o fonetskom miješanju Merua i merosa zanimljivo je također primjetiti da se u starih Egipćana Veliki medvjed nazivao Bedreno zviježđe.
[6] Šweta dwipa je jedna od osamnaest manjih podjela Jambu– dwipe.
[7] Isto prizivaju i “Otoci sreće” zapadnjačke starine. No, ti su otoci bili smješteni na Zapadu (“vrt Hesperidā”: hesper na grčkom, vesper na latinskom znači večer tj. Zapad), što upućuje na tradiciju atlantskoga podrijetla što, s druge strane, može značiti “Zapadno nebo” tibetanske tradicije.
[8]Ime “otok svetaca” rabio se za Irsku, kao i “zeleni otok”, pa čak i u Engleskoj. Upozorimo također na ime otoka Heligoland, koje ima isto značenje.
[9]Već smo upozorili na slične tradicije u vezi Zemaljskoga raja. U islamskom ezoterizmu također su dobro poznati “zeleni otok” (el-jezirah el-khdrah) i “bijela planina” (el-jabal el-abiod) ma koliko se o njima malo govorilo.
[10] Ovdje imamo tri hermetičke boje: zelenu, bijelu i crvenu, o kojima smo govorili u L’Esoterisme de Dante.
[11] Katkada je riječ, s druge strane, o pojasu duginih boja koji se može usporediti s Irisinim šalom. Saint-Yves na njega podsjeća u svojoj Mission de l’Inde, a ista se stvarnalazi i u vizijama Anne Catherine Emmerich. Upućujemo na ono što smo prije kazali o duginu simbolizmu kao i sedam dwipa.
[12] Latinska riječ albus, “bijelo”, slična je inače hebrejskoj riječi laban koja ima isti smisao, a čiji ženski oblik Lebanah označava mjesec. Luna na latinskom može istodobno značiti “bijelo” i “svijetao”, a te su ideje, uostalom, povezane.
[13]Između pridjeva argos, “bijel”, i imena grada postoji samo mala razlika u naglašavanju. Ime grada je u srednjemu rodu, a ista riječ u muškome rodu glasi Argos. Ovdje se također možemo prisjetiti lađe Argo (što će reći da ju je izgradio Argus, a čiji je jarbol bio načinjen od hrastovine iz dodonske šume). U potonjemu slučaju, riječ isto tako može značiti “brz”, na brzinu se gledalo kao na svjetlosno svojstvo (osobito munje), no prvi smisao je “bjelina”, a time i “svijetlo”. Iz iste riječi izvodi se riječ “argent” (na
francuskom “novac”; nap.pr.) koji je bijeli metal i astrološki odgovara Mjesecu. Latinska riječ argentum i grčka arguros očevidno imaju isti korijen.
[14] “Prevalivši more strasti, yogin se sjedinio sa Spokojem i stekao “Jastvo” u svojoj punini”, kaže Šankaracharya (Atma–bodha). Strasti ovdje označavaju sve slučajne i prijelazne promjene koje čine “struju oblikā”: to je područje “unutarnjih voda”, po simbolizmu koji je zajednički svim tradicijama. Zato se potraga za “Velikim Mirom” često prikazivala u obliku plovidbe (a to je i jedan od razloga zašto barka u katoličkom simbolizmu predstavlja Crkvu). Ona se ponekad također prikazuje kao rat, a Bhagavad-Gita se može protumačiti u tome smislu, kao što bismo mogli u tom pogledu razviti teoriju o “svetom ratu”(jihad) po islamskom nauku. Dodajmo da “hodanje po vodama” simbolizira vladavinu nad svijetom oblika i promjena: Višnu se zove Narayana, “onaj koji hoda po vodama”. Nameće se sličnost s Evanđeljima u kojima Isus hoda po vodama.
Rene Genon
