Amalija, Ratko Đurić

Amalija (saga o boginji oblaka) - odlomak


Pusti nešto dobro, rekao je Dža.

Otišao sam do stalka sa cd-ovima i imao sam šta vidjeti. Kao da je neko napravio best of onog što sam ja slušao. Dream Theater, Aghora, Mark Knopfler, Armik, Gregorian, Eva, Enigma, čak i Death i neki Kenny G, za kojeg prvi put čujem. Uzimam Kennyja da malo prostudiram omot, ali ništa osim popisa pjesama. Pogledam opet na stalak, ne mogu vjerovati, kompletne diskografije svih navedenih imena bile su, ne samo tu, već i hronološki poredane. Dođavola, neko stvarno voli ovu muziku, pogledao sam u gomilu koja je stajala iza mene i posmatrala me. Ništa mi nije jasno. Ipak se odlučujem za Kenny-ja, jer sudeći po kolekciji koju sam upravo pregledao, nešto sam dobro propustio i želio sam da čujem šta. Ubacujem cd u player i puštam. Već nakon dvije minute bio sam apsolutno siguran da je to ono što mi je nedostajalo sve ovo vrijeme. Stavio sam prst na usta, dajući do znanja svima da ne želim da se sad pobliže upoznajemo, htio sam da čujem tog Kennyja. htio sam da čujem svaki ton koji izađe iz njegovog saksofona. Dža mi je dodao fintas i krug je počeo. Druga stvar me je totalno razbila - Alone - nisam smio čitati nazive pjesama, to me samo još dublje tjeralo u ponor.

Kenny je prejak, to sam shvatio kad sam skoro u gutljaju popio nešto manje od pola boce stocka i nisam osjećao da mi škodi. Kad sam čuo kako je čovjek odsvirao Lullaby od Brahmsa, skočio sam, izvadio cd iz playera, strpao ga u džep i bio siguran da ga neču vratiti.

Ovo ću da ti konfiskujem, tapkao sam po džepu.

Tvoje je, ionako je tebi namjenjen, rekla je djevojka iz zagrljaja grmalja koji je sjedio do mene, Žaka.

Čiji su ovo diskovi? - pitao sam ovo dvoje koji su mi odmah djelovali nekako simpatično.

Svih nas. Dža nam je ispričao da postoji neki Rale koji je, inače, regularan lik, ali se gadno sjebao, pa bi ga trebalo malo rehabilitovati. Skupio nas je, objasnio nam o čemu se radi i sastavio spisak muzike koji bi trebalo da se nađe ovdje. Kennyja smo donijeli nas dvoje, mimo spiska.

Po priči o tebi zaključio sam da si neki uvrnut tror sa kvalitetnim osjećajem za muziku, pa sam zato i pripremio Kennyja, javio se Tror, vjerovatno momak djevojke s kojom sam započeo razgovor ispuštajući dim meni u lice i dodavajući mi joint. Dok sam uvlačio dim, razmišljao sam zašto li me ovaj čova zove tror.

Objasnili su mi značenje riječi TROR. Hm, prilično u mom stilu, troriti, hoditi, propalica u pozitivnom smislu i ne piti, nego salijevati alkohol. Taj sam.


Ratko Đurić

Amalija, Glas Srpske, Banja Luka, 2005.

Nagrada Ljupko Račić 2005.