Na Balkani
Zaustavi se tu posljednji put sa letom labudova
Nadvij se sagni i ugledaj sjenku svoga lica
Pogledaj opalo lišće i pticu slomljenih krila
Pričekaj još malo iz strme hridi izlazi Afrodita
Ta mlada boginja zaboravlja na dane i noći
Balkanom rasuta traži te u travi
A negdje čudno ječe zvučne žice
Ti sklapaš oči a suza suzu stiže
Bezbrižnost
Sad si sam na dnu ove vode
Iznad tebe nježnost zove zvijezde
Sav svoj život oko tebe kruži
Bezbrižan si srećan ko plodovi zametnuti
Ostaješ bez daha neko pali svijeće
Dolje sijaju i nekoga traže
Zalud su kletve na rani od lica
Prazne su ruke i glad u crnim očima
Zidine
Ostale zidine od te kuće
Iznad Nudola ispod Branjevine
Uznemiren nosiš ih u roju misli
Odmotavaš glas bez djevičanske krvi
Neko je otišao a niko doći neće
U veče jednu kao ovo srce
Koje u svakom akordu kaže
Na ramenima nek se ptice opet sjate
Uzdah agonije
Sve je prošlo
Sve je crno
Neko plače
Bez razloga plače
Neko kratko pismo piše
Sve su patnje naučene
I u suzi suze žive
Mi idemo kroz ponore
Sa kapima
U uzdahe agonije
Nestaćemo s Eolima morskih noći
Živjećemo kroz bolesti
U pustoši i uspomeni
U obično jedno veče
I bez žurbe
S karavanom punim tuge
Gledaćemo svoje sjene
Mahovinom pokrivene
Mir
Šta se to čuje dok tlo podrhtava
U ovoj noći i oluje rude
Magla je u snu zvijezde se pale
U daljinama snijeg vrane su zajecale
Oči i srce blistaju na snijegu
Odagnaj noć pošalji patnju nebu
Da ti kroz žile odzvoni u glavi
Gorki ćeš mir pronaći u smrznutoj travi
Kroz zimske boje
Bešumno u beskraj nosim svoje tuge
Zvjezdana slova šaraju zimske boje
Posmatram u ogledalu sliku neke žene
Obmanjujem sebe dok se misli zlate
Sve je sada prazno noći i zore
Na stazama našim nemoćne su riječi
Ništa je ostalo u glasu van sebe
Umorno ćutanje zacvili i lagano stoji
Piše mi mati
Mati mi piše
U našem Divinu
Malo života još ostalo
Kosta sa Vidom
Jedna kafana
U koju slabo ko navraća
Osnovna škola sa dvadesetak učenika
I oni putuju iz drugih mjesta
Mjesni ured
Prodavnica
U kojoj nema šta da se kupi
Rajka umrije prije neki dan
U čatrnji slabo se vode nakupi
Krovovi posivili
Nema ko da popravi
Ova zima odnese drva
I stare koji ostadoše
Života slabo ima
Uzeli su mi skoro pola penzije za struju
Koju drugi potrošiše
Imam za brašno mlijeko i ulje
Nešto se spremi
Molim se za vas
Svaki dan
Čuvajte se
Moje je prošlo
Još koji dan
I ja ću u Kolakovinu
Kraj Vidaka
Javi
Kako su ti oči
25. 1. 2017.
Poziv Melibeji
Ti si izbjegla strašnu kob
Ostale Niobine djece
Dok su Apolonove i Artemidine
Osvetničke strijele sijale smrt
Pomogla si Leti
I izbjegla sudbinu
Svoje braće i sestara
Od straha si poblijedila
I svoje bljedilo zadržala
Do kraja života
Zajedno sa bratom
Stigla si u Arg
I podigla boginji Leti Hram
Danas te prizivam
U Mrkom Gradu
Jer si božanstvo zemlje
Tvoje ime dozivam
Da me nahrani
Slatkom hranom
Lijepa Melibeja
Lijepa djevojko
Dođi još jednom
Na moju gozbu
U raskošne moje dvore…
Gdje si sad
Sijao je noćas mlad mjesec i zvijezda
Danica
Pamtim posljednje ljeto sa Verom u Neumu
I 1978 godinu
Bili smo dvije ličnosti
Obuzeti svojim sudbinama
Koliko smo bili srećni tada
Njena pojava odražena u moru
Moj pogled uzletio
U plave odsjaje pučine
Trčao sam za tim očima
Zaustavljao dah na klupi
Na rubu i keju
Osjećao sam njene ruke
Pomislio na stisnute dojke
Dodirnuo usta na usta
Francuski poljubac u plavom moru
Prođoše godine kao zvijezde
Nema više te moje ljubavi
Nekad je znala i pismo napisati
Uputit drag pozdrav
Sad pružam samo pogled
Daleko i providno
Ljetos sam posjetio ono mjesto
Tačno pod zvijezdama
Njen glas je zamro
Moje riječi tiho su odzvanjale u moru
Bilo je zašlo sunce
Ušao sam u lađu
Koja odnese moju tugu
Na krilima zanosa
Rekoh
Zbogom zbogom Vera
Ja sam ostao sam
A ti gdje si sad
Dozivam te jutros
U svojim snovima
Dalek je put
Bacam ti jedan cvijet
Pišem ti jedan stih
Sreća te potražila
